TUBERKULOZA GOVEDA
Hronično granulomatozno oboljenje ljudi i životinja koje nastaje kao rezultat rezutat izlaganju bacilima iz kompleksa Mycobacterium tuberculosis. Kod životinja je najznačajnija tuberkuloza (TB) goveda, a čiji uzročnik izaziva i oboljenje kod ljudi (zoonoza). Svrstana je na B listu zaraznih bolesti goveda-OIE.
ETIOLOGIJA
Oboljenje kod goveda (bTB) izazivaju gram-pozitivne bakterije iz Mycobacterium tuberculosis kompleksa (eng. Mycobacterium tuberculosis complex-MTC). u koji spadaju: M.tuberculosis, M.bovis, M.africanum, M.pinnipedii, M.caprae ili M.canetti). Kod goveda oboljenje primarno izaziva M.bovis koja se može prenijeti na ljude. Mikobakterije mogu preživjeti po nekoliko mjeseci u vanjskoj sredini naročito u hladnoj, mračnoj i vlažnoj okolini.
Bakterija se u organizmu širi u dvije faze: primarnim kompleksom i postprimarnom diseminacijom. Primarni kompleks se sastoji od lezija na mjestu ulaska u organizam (90-95% slučajeva respiratorni sistem) i u limfnom čvoru (Gonov kompleks). Kalcifikacija lezija počinje 2 sedmice od infekcije prilikom čega se obrazuje patognomonična promjena ”tuberkul” koji se sastoji od: nekrotičnog područja kojeg okružuje granulaciono tkivo, monociti i plazma ćelije. Postprimarna diseminacija iz primarnog kompleksa uzima formu akutne milijarne tuberkuloze gdje dolazi do stvaranje nodularnih lezija po drugim organima.
EPIDEMIOLOGIJA
Zahvaljujući uspješnim programima kontrole oboljenja TB se danas rijetko javlja, međutim zbog zoonotskog karaktera oboljenje je pod strogom kontrolom i nadzorom u većini zemalja. Prevalenca oboljenja krda u zemljama EU se kreće od 0.37%-0.67%. Oboljenje se javlja u najvećoj mjeri inhalacijom ili ingestijom uzročnika, a rijetko penetracijom uzročnika kroz kožu. Uzročnik se širi putem kapljica, pljuvačke, fecesa, mlijeka, urina, vaginalnim sadržajem, sjemenom ili eksudatom iz tuberkuloznih lezija (limfni čvorivi u komunikaciji sa vanjskom sredinom). Izvor infekcije za ljude: nepasterizirani mliječni proizvodi i direktnim kontaktom sa oboljelom životinjom (rijetko).
KLINIČKA SLIKA
TB je primarno oboljenje limfatičnog sistema. Bolest je sporo progresivna, a klinički znakovi se javljaju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije. Životinja može biti latentno inficirana određeni period sve do djelovanja nekog stresogenog faktora koji izaziva pojavu kliničkih znakova. Prisutni su nespecifični klinički znakovi (gubitak tjelesne mase, inapatenca, fluktuirajuća groznica) koji variraju u zavisnosti od toga koji je organ uključen. Respiratorni znakovi oboljenja (blag, vlažan kašalj) su naročito primjetni tokom hladnijeg vremena. Tuberkulozni mastitis (hronična infekcija)-potencijalni prenos oboljenja putem mlijeka na ljude.
DIJAGNOZA
Primarni alat u dijagnozi tuberkuloze kod goveda predstavlja tuberkulinski test. Intradermalni tuberkulinski test uključuje administraciju pročišćenog proteinskog derivata tuberkulina intradermalno i mjerenje debljine kože na mjestu uboda nakon 72h. Reakcija je negativna ako je došlo do povećanja debljine kože za manje od 2mm, sumnjiva od 2mm do 4mm, pozitivna preko 4mm. Oboljenje se može ustanoviti još i: identifikacijom uzročnika (bakterijske kulture, PCR) i testovima na krvi (test otpuštanja interferona gama (IGRA) i serološki test za detekciju antitijela (ELISA).
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Traumatski retikuloperikarditis (pleuritis i perikarditis), aktinobaciloza, bovin respiratorni kompleks, hronična konzagiozna bovina pleuropneumonija, leukoza.
KONTROLA OBOLJENJA
Liječenje oboljenih goveda se rijetko provodi. U razvijenim zemljama inficirane jedinke se neškodljivo uklanjaju kako bi se ograničila transmisija na ostale životinje te da se limitiraju trajanje i strogost regulatornih restrikcija.
Antimikrobna terapija se primjenjuje kod rijetkih i ugroženih životinja ili onih koje se izlažu kao eksponati na izložbama. Lijekovi od izbora za liječenje TB su: izoniazid, rifampicin, pirazinamid, etambutol i streptomicin.
Oboljenje se kontroliše: na nivou krda (tuberkulinsko testiranje, retestiranje i prevencija širenja), na nivou određenog područja (edukacija farmera, vakcinacija (BCG vakcina u upotrebi), testiranje i uklanjanje životinja). Problemi sa kontrolom infekcije: slabo uočavanje reaktora, velika krda i prisustvo divljih rezervoara (jazavci i jeleni).