TERAPIJA UZ POMOĆ ŽIVOTINJA
Terapija uz pomoć životinja (engl. animal assisted therapy – AAT) odnosi se na primjenu trenirane životinje u procesu liječenja. Ova terapija je zapravo zdravstvena intervencija koja ima za cilj unaprjeđenje fizičkih, socijalnih, emocionalnih i kognitivnih funkcija koja upotrebljava životinje kao integralni dio terapije. Terapijske životinje koristi stručna osoba (npr. psiholog ili psihijatar), posebno trenira za ovu svrhu u okviru svoje prakse. Jedna od prednosti ove vrste terapije je to da ima jedinstvene karakteristike koje olakšavaju dostizanje terapijskih ciljeva, pogotovo u radu s djecom. Terapijske životinje mogu poslužiti kao „most“ između djeteta i terapeuta, olakšavajući uspostavljanje kontakta i socijalne interakcije, one pružaju djetetu osjećaj sigurnosti u terapijskom okruženju i ohrabruju spontano ponašanje i komunikaciju. Terapija uz pomoć životinja se zasniva na konceptu veze čovjek-životinja, koja opisuje čovjekov želju za interakciju i povezivanje sa životinjama. Većina ljudi prilikom interakcije sa životinjama može razviti vezu sa njima, a što dovodi do stanja smirenosti u individui. Ova terapija nije jedina terapeutska opcija u većini slučajeva, ali može biti dobar izbor kod nekih pacijenata.
Životinje koje se najčešće koriste u terapiji ljudi su psi i konji, a pored toga koriste se mačke, zečevi, hrčci, ptice i reptili. Popularnost terapije uz pomoć mački sve više raste. Slično kao i ostale terapeutske tehnike koje uključuju životinje, tako i terapija uz pomoć mački predstavlja pomoćni metod u okviru specijaliziranog tretmana. Postoje dva tipa terapije uz pomoć mački: (I) stacionirana, gdje životinje trajno ostaju u terapeutskim institucijama i u kontaktu su sa pacijentima i osobljem i (II) posjetna, gdje mačke i volonteri ili obučeni terapeuti dolaze u posjetu pacijentima. Prisustvo mački, njihovo predanje te nježno i ugodno krzno doprinose fiziološkim i fizičkim benefitima vlasnicima i pacijentima. Određene rase mački su posebno poželjne u terapiji, a to su: ragdol, maine coon, abisinske i persijske mačke te škotski foldovi.
TERAPIJSKI PSI
Terapijski psi se koriste u svrhu aktivnosti uz pomoć životinja (eng. animal-assisted activities) ili terapije uz pomoć životinja. Postoje dvije kategorije ovih pasa: (I) AAA psi- opisuju se kao ”donosioci sreće” i obavljaju dužnosti poput posjeta bolnicama i (II) AAT psi- koriste se direktno u terapiji i pod nadzorom su neke obučene osobe poput terapeuta ili psihologa. Terapeutski psi trebaju ispoljavati dobro do izvrsno socijalno ponašanje bez ugrožavanja vlastite sigurnosti ili sigurnosti pacijenta te trebaju biti pouzdani, laki za kontrolu i što je više moguće predvidljivi. Najčešće korišteni psi u svrhu terapije su: labrador retriveri, zlatni retriveri, njemački ovčari, francuski buldozi, bišoni, jorkširski terijeri, pomeranci, biglovi i maltezeri.
Slika 1. Terapeutski psi u posjeti dječijoj bolnici (Foto: Texas Children’s Hospital)
Terapijski psi su izrazito poslušni, adaptiraju se na novu okolinu lako i brzo mogu primijetiti promjene u nečijem ponašanju ili okruženju. Najnježniji su, mirni i druželjubivi te nisu zahtjevni za treniranje. Bitno je napomenuti da terapeutski psi nisu servisni psi koji su specijalno trenirani da izvrše specifične zadatke kako bi pomogli osobama sa određenim invaliditetima (npr. servisni psi koji služe kao vodiči slijepim osobama ili servisni psi koji pomažu osobama sa određenim fizičkim invaliditetom).
TERAPIJSKI KONJI
Konji se u terapeutske svrhe koriste još od vremena drevnih Grka, a čak je i čuveni Hipokrat govorio o ”ljekovitom ritmu jahanja”. Terapija uz pomoć konja je holistička, iskustvena i visoko specijalizirana forma terapije u koju su zajedno uključeni pacijent, konj, terapeut i osoba koja radi sa konjem. Postoji nekoliko načina terapije sa konjem, a najpoznatije su terapeutsko jahanje konja i hipoterapija dok postoje još i učenje uz pomoć konja, psihoterapija uz pomoć konja te ostale. Poslovica ”vrijeme provedeno na sedlu nikada nije izgubljeno” sažima jedinstvenost konja kao mobilnog terapeutskog alata. U terapeutskom jahanju osoba (pacijent) ima aktivnu ulogu (slično običnom jahanju) kontrole smjera i ritma konja uz nadzor stručne osobe i rekreaciono je fokusirano, dok se hipoterapija više odnosi na medicinsku upotrebu životinja kao terapeutskog sredstva (Tab.1).
HIPOTERAPIJA
Termin hipoterapija označava tretman uz pomoć konja. Potiče od grčke riječi hippos- konj. Trodimenzionalno ritmično kretanje konja simulira hodanje čovjeka; odnosno korak konja pomiče zdjelicu jahača sa istom rotacijom i kretanjem s jedne na drugu stranu koje se događa kao kod čovjekovog hoda. Hipoterapija je fizička, radna i govorna terapija koja upotrebljava prirodne pokrete konja koji obezbjeđuju senzornu stimulaciju i induciraju motorni odgovor pelvisa i trupa. Zasniva se na poboljšanju neuroloških funkcija i senzornih procesa i koristi se kod pacijenata sa fizičkim i mentalnim poremećajima, a naročito kod paraliziranih pacijenata. Stanja kod kojih je indicirana hipoterapija su: cerebrovaskularne ozljede, cerebralna palsija, traumatske ozglede mozga, multipla skleroza, lumbago, deformiteti ekstremiteta, spinalni deformiteti i mišićna distrofija. Hipoterapija koristi konja kako bi se osigurale fizičke, psihološke, kognitivne, bihevioralne funkcije. Ovaj pristup uključuje tim sastavljen od medicinskih radnika (fizioterapeut, psiholog), terapeutskog instruktora i pacijenta.
Slika 2. Hipoterapija (Foto: Western Point)
| BENEFITI HIPOTERAPIJE | |
|---|---|
|
Fizički benefiti |
Pokreti konja obezbjeđuju precizan, ponavljajući obrazac kretanja slično pokretima karlice osobe tokom normalnog ljudskog hoda- trodimenzionalni pokreti leđa konja simuliraju ljudski hod. |
|
Kognitivni, socijalni i emocionalni benefiti |
Poboljšano samopoštovanje, poboljšana samouvjerenost, poboljšana didaktika i grupna interakcija, poboljšana koncentracija, poboljšan raspon pažnje i poboljšana komunikacija. |
Tabela 1. Benefiti hipoterapije (Meregillano, 2004).
Benefiti interakcije između ljudi i životinja su mnogobrojni (Tab. 2), a jedan od glavnih potencijala životinja je to da smanjuju usamljenost i depresiju, reduciraju stres i anksioznost, te stimuliraju vlasnika za pojačanu fizičku aktivnost (šetanje, trčanje). Stres, anksioznost i depresija su povezani sa hiperaktivnosti simpato-adrenalno-medularnog (SAM) sistema, hipotalamusno-hipofizno-adrenalne (HPA) osovine i abnormalne reaktivnosti trombocita. Hronična stimulacija SAM-a i HPA dovodi to povećane vjerovatnoće za morbiditet i posljedično mortalitet od hroničnih oboljenja. Hipereaktivnost SAM-a dovodi do povećanog otpuštanja kateholamina, reduciranog srčanog ritma, smanjene miokardijalne perfuzije i ventrikularne nestabilnosti. U odgovoru na stres i depresiju, HPA sistem inicira seriju neurohormonalnih odgovora i otpušta kortikosteroide u krvotok. Kombinacijom stresa i anksioznosti i/ili depresije i fizioloških komponenti odgovora na stres povećava se rizik mortaliteta od kardijačnih oboljenja. Pored razvoja kardiovaskularnih oboljenja, prekomjeran stres i psihološki distres doprinose i razvoju oboljenja kože, respiratornog trakta kao i poremećaju funkcije imunog sistema.
| Zdravstveni aspekt | Psihološki efekat |
|---|---|
|
Osjećaj pripadnosti |
Nivoi oksitocina (”hormon privrženosti”) kod vlasnika kućnih ljubimaca se značajno povećavaju kada njihov pasa gleda u njih. |
|
Samoća i socijalizacija |
Kućni ljubimci se često označavaju kao antidoti samoće. Vlasništvo životinja osobama starije životne dobi daju osjećaj svrhe i značenja, smanjuje samoću i povećava socijalizaciju. Benefiti također mogu povećati otpornost starijih osoba prema razvoju mentalnih oboljenja što naravno pozitivno utiče na mentalno zdravlje. |
|
Depresija |
Znakovi depresije značajno opadaju kod osoba koje posjeduju kućne ljubimce. |
|
Razvoj djeteta/adolescenta |
Posjedovanjem kućnog ljubimca djeci se pruža mogućnost da kontrolišu emocije što dovodi do smanjenja pojave slabe emocionalne izražajnosti. |
|
Adolescenti sa autizmom |
Briga o kućnom ljubimcu može olakšati bolje socio-emocionalno prilagođavanje adolescenata sa autizmom. |
|
Kardiovaskularni |
Vlasnici životinja su povezani sa smanjenom prevalencom sistemske hipotenzije. |
|
Fizička aktivnost |
Šetanjem životinje ujedno i vlasnici povećavaju svoju fizičku aktivnost što se očituje boljim obrascima spavanja, a usljed čega se vlasnici osjećaju boljim i zdravijim. |
|
Mikrobni diverzitet |
Vlasništvo životinja je povezano sa razlikama u populaciji mikroorganizama u crijevma kod ljudi. Bliska interakcija sa kućnim ljubimcima izgleda da ima zaštitini efekat protiv pojave društveno-stečene infekcije sa Clostridium difficile. |
|
Tretman kancera |
Nazvan ”efektom kućnog ljubimca”, kućni ljubimci se smatraju vrijednim dodatkom brigi oko pacijenata sa kancerom, a ponajviše usljed njihovog efekta na emocionalno dobrostanje. |
|
Starački dom |
Posjetom pasa u staračke domove dolazi do poboljšanja raspoloženja i smanjenja distresa, depresije, demencije i usamljenosti. |
|
Mentalni poremećaji |
Poboljšanje stanja kod djece i odraslih sa mentalnim poremećajima poput poremećaja pozornosti sa hiperaktivnošću (ADHD) i autizmom. |
|
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) |
Pomaže liječenju PTSP-a kod ratnih veterana. |
|
Nedostatak životinje (uginuće) |
Post-traumatski stresni poremećaj usljed gubitka kućnog ljubimca mogu dovesti do duboke boli, tuge, osjećaja praznine, čežnje i gorčine. |
Tabela 2. Efekti životinja na ljudsko zdravlje (Pinelo et al., 2022).
Izvori:
- Flander GB, Štimac D, Fridrih R, Raguž A, Kuculo I, Galić R. 2018. Prednosti korištenja terapijskih pasa u terapiji i dijagnostici kod pacijenata s psihosocijalnim zdravstvenim teškoćama. Soc. psihijat. 46. Pregledni rad. 413-425.
- Marcus DA. 2013. The Science Behind Animal-Assisted Therapy. Current Pain and Headache Reports, 17(4). doi:10.1007/s11916-013-0322-2.
- Lessick M, Shinaver R, Post KM, Rivera JE, Lemon B. 2004. Therapeutic Horseback Riding. AWHONN Lifelines, 8(1), 46–53. doi:10.1177/1091592304263956
- Pinello KC, Palmieri C, Ruiz J, Dagli MLZ, Niza-Ribeiro J. 2022. Risks and benefits of the interaction with companion animals. One Health- Integrated Approach to 21st Century Challenges to Health. Chapter 4. https://doi.org/10.1016/B978-0-12-822794-7.00012-5
- Fine AH. 2010. Handbook on Animal– Assisted Therapy Theoretical Foundations and Guidelines for Practice. Third Edition. Elsevier.
- Dimitrijević I. 2009. Animal-Assisted Therapy- a new trend in the treatment of children and adults. Psychiatria Danubina. Vol. 21, No. 2, pp 236–241.
- Tomaszewska K, Bomert I, Wilkiewicz-Wawro E. 2017. Feline-assisted therapy: Integrating contact with cats into treatment plans. Polish Annals of Medicine, 24 (2), 283–286. doi:10.1016/j.poamed.2016.11.011.
- Meregillano G. 2004. Hippotherapy. Physical Medicine and Rehabilitation Clinics of North America, 15(4), 843–854. doi:10.1016/j.pmr.2004.02.002.
- Medical News Today. 2020. What to know about animal therapy. Jon Johnson, medically reviewed by Vincent J. Tavella DVM.
- American Animal Hospital Association (AAHA). Therapy Dogs. https://www.aaha.org/aaha-guidelines/2021-aaha-working-assistance-and-therapy-dog-guidelines/assistance-and-therapy-dog-considerations/therapy-dogs/