OTITIS

Upala uha je često stanje u veterinarskoj praksi koja se na osnovu zahvaćenosti ušnog kanala dijeli na: otitis externa (upala ušne školjke i ušnog kanala), otitis media (upala srednjeg uha) i otitis interna (upala unutrašnjeg uha).

ETIOLOGIJA

Oboljenje se obično ne javlja samostalno već se najčešće razvija kao manifestacija trenutne dermatoze. Ima kompleksnu i multifaktorijalnu etiologiju, a uzroci nastajanja se mogu podijeliti na: primarne, sekundarne, predisponirajuće i perpetuirajuće (trajne) faktore. Primarni faktori: ektoparaziti (Otodectes cynotis, Demodex canis, Demodex cati, Otobius megnini), alergijski dermatitis, poremećaji keratinizacije, autoimune dermatoze, endokrinološki poremećaji strana tijela i neoplazije. Sekundarni faktori: Malassezia, bakterije i ulceri. Predisponirajući faktori (ubrzavaju upalu): anatomske karakteristike uha (sužen ušni kanal, presavijena ušna školjka), vlažnost, neprikladno čišćenje, izražen rast dlaka u kanalu, pireksija, imunokomprimitirajući poremećaji. Perpetuirajući faktori: proliferativne i hiperplastične promjene, otitis media, jatrogeno.

EPIDEMIOLOGIJA

Češće se javlja kod pasa u odnosu na mačke. Smatra se da je od 15% do 20% kućnih ljubimaca pogođeno bilo kojim oblikom otitisa i često se ne dijagnosticira tokom akutne faze bolesti koja prelazi u hroničnu fazu, a koja može dovesti do ireverzibilnog oštećenja i gubitka sluha. Od pasa sa razvoj otitis externa su predisponirani koker španijeli, baseti, biglovi, njemački ovčari, zlatni retriveri, labradori i pudle, dok su kod mački predisponirane himalajska i persijska rasa.

KLINIČKA SLIKA

U kliničkoj slici oboljenja dominiraju: otresanje glavom, češanje ili trljanje uha od pod, eritem uha, pojavljivanje eksudatata i neugodnog mirisa iz uha i bol na dodir. Pored toga javljaju se i vestibularni znakovi koji uključuju gubitak sluha, Hornerov sindrom (mioza, ptoza, enoftalmus i protruzija trećeg očnog kapka), ipsilateralna ataksija, tortikolis, abnormalni nistagmus, facijalna pareza ili paraliza.

DIJAGNOZA

Zasniva se na historiji prethodnih oboljenja, fizičkoj i dermatološkoj pretragi, otoskopskom pregledu i neurološkoj pretragi. Od dijagnostičkih testova se rade: pretraga cerumena (naročito kada se sumnja na prisustvo parazita), citologija (kod svih otitis externa) i bakterijska kultura.

LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA

Otitis externa

Terapija akutne i hronične upale vanjskog uha je ista i uključuje:

  • Smanjenje upale, bola i pruritusa: vjerovatno će doći do razvoja straha od ušne pretrage kod pasa kod kojih se ušni kanal više puta otoskopski pregleda ili vrši topilakna terapija. Glukokortikoidi dovode do redukcije pruritusa, smanjenja boli i oticanja zatim do smanjene eksudacije, tkivne proliferacije i stenoze. Da li će se koristiti topikalni ili sistemski glukokortikoidi zavisi od težine stanja. Topikalna terapija je poželjna zbog toga što se lijek direktno aplicira na oboljelo mjesto i zaobilazi se sistemsko izlaganje lijeku. Sistemski glukokortikoidi su lijekovi od izbora za smanjivanje upale i pruritusa, naročito ako je došlo do stenoze ušnog kanala. Jednom kada se ušni kanal proširi može se prebaciti sa sistemske na topikalnu primjenu glukokortikoida. Tretiranje stenoze i upale: prednislonon ili metilprednisolon tokom 1-3 sedmice. Kad god je to moguće koristiti oralne u odnosu na parenteralne glukokortikoide.
  • Čišćenje uha i rješavanje ostalih perpetuirajućih faktora: indicirano je kada postoje velike količine nakupina u ušnom kanalu koja blokira vizualizaciju unutrašnje membrane.
  • Eliminacija mikrobne infekcije: antimikrobna terapija je indicirana kada je infekcija potvrđena citologijom. U svrhu terapije koriste se topikalni antimikrobni lijekovi. U zavisnosti od etiologije većina komercijalnih topikalnih lijekova je sastavljena od kombinacije antbaktericida, antifungicida i glukokortikoida.
  • Održavanje higijene uha i rješavanje primarnih uzroka upale.

Trajanje terapije: akutni otitis externa se definira kao oboljenje koje je prisutno do 7 dana. Terapija traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Preglede je potrebno obavljati svake 1 do 2 sedmice. Hronični otitis externa se definira kao oboljenje koje je prisutno duže od 30 dana i javlja se u obliku eritrematoceruminoznog otitisa ili supurativnog otitisa. Terapija je dugotrajna i zahtijeva veliku odgovornost vlasnika.

Otitis media

Tri su komponente liječenja: ispiranje (lavaža), tretiranje upale vanjskog uha i korištenje sistemske terapije. Lavaža: koristi se voda, fiziološka otopina, tris-EDTA ili borna kiselina. Većina ceruminolitika ima ototoksično djelovanje pa ih je potrebno izbjegavati. Ispiranje je najlakše izvoditi sa kateterom i potrebno je ukloniti što je više moguće materijala iz uha tokom izvođenja. Tretiranje upale vanjskog uha: važno kako bi se izbjeglo proliferativno oboljenje. Sistemska terapija: najbolje je odrediti nakon citološke pretrage šupljine srednjeg uha.

Posljednja izmjena: 11.03.2025. godine