najčešći stomatološki problemi kod kućnih ljubimaca

-PERIODONTALNO OBOLJENJE-

Zubi predstavljaju jednu od najbitnijih komponenti digestivnog sistema. Kod različitih vrsta životinja služe za: lov, čupanje, kidanje, odsijecanje i mehaničku obradu hrane u ustima koja se sitni i natapa pljuvačkom čime se potpomaže proces varenja hrane u distalnim dijelovima digestivnog sistema. Pored toga zubni enamel spada u najtvrđe strukture u organizmu, tvrđe čak i od kostiju. Psi i mačke spadaju u difiodonte, odnosno životinje koje imaju privremene ili mliječne- dentes decidui i stalne zube- dentes permanentes čiji se broj razlikuje. Na osnovu ispadanja mliječnih i pojave stalnih zuba može se sa određenom preciznošću odrediti starost životinje.

Izbijanje zuba

Iako razvoj zuba počinje u fetalnoj fazi, domaće životinje se rađaju bez vidljivih zuba u gornjoj i donjoj vilici. Erupcija mliječnih zuba počinje u prvih nekoliko sedmica nakon poroda. Bitno je naglasiti da svi stalni zubi nemaju svog prethodnika u vidu mliječnog zuba, a to su kutnjaci i prvi pretkutnjak kod pasa. Kod štenaca se u prve tri sedmice pojavljuju sjekutići, a zatim očnjaci i potom pretkutnjaci. Sa 3-5 sedmica starosti svi mliječni zubi bi trebali izaći i njihov ukupni broj predstavlja 28. Između 5. i 8. sedmice starosti mliječni zubi bi trebali početi postepeno ispadati kako bi se napravilo mjesto za izbijanje stalnih zuba. Sa 12-16 sedmica dolazi do pojave prvih stalnih sjekutića, zatim očnjaka i potom pretkutnjaka. Sa 6-8 mjeseci starosti svi mliječni zubi bi trebali ispasti i biti zamijenjeni sa stalnim čiji broj iznosi 42.

Kod mačića period izbijanja mliječnih zuba je nešto kraći u odnosu na štence, a redosljed izbijanja zuba je isti. Mliječni zubi i to sjekutići se pojavljuju sa 2-4 sedmice starosti, a očnjaci sa 3-4 sedmice. Sa starošću od 4 do 6 sedmica počinje izbijanje pretkutnjaka, a sa 8 sedmica starosti svi mliječni zubi bi trebali izbiti. Ukupan broj mliječnih zuba iznosi 26. Polovinom trećeg mjeseca do 4. mjeseca starosti postepeno počinje ispadanje mliječnih sjekutića i zamjene sa stalnim. Od 4. do 5. mjeseca očnjaci i pretkutnjaci počinju ispadati i mijenjati se stalnim. Također u ovom periodu počinje i izbijanje kutnjaka. Sa starošću između 5 i 7 mjeseci mačići bi trebali imati potpuni set od 30 stalnih zuba.

Dentalne formule stalnih zuba kod pasa i mački:

Psi: I (3/3), C (1/1), P (4/4), M (2/3); 21×2=42

Mačke: I (3/3), C (1/1), P (3/2), M (1/1); 15×2=30

I- sjekutići, C- očnjaci, P- pretkutnjaci, M- kutnjaci

Slika 1. Izbijanje zuba kod kućnih ljubimaca (biorender.com)

PERIODONTALNO OBOLJENJE

Periodontalno oboljenje je jedno od najčešćih oboljenja koje se sreće u veterinarskoj praksi. To je zapravo upalno stanje koje obuhvata periodoncijum, specijalizirano tkivo koje okružuje i podupire zub, a koje se sastoji od gingiva (desni), cementuma, periodontalnog ligamenta i alveolarne kosti. Oboljenje uzrokuju bakterije koje se vežu za zubnu površinu u obliku mase koja se naziva zubni plak. Sa samo dvije godine starosti već 70% mački i 80% pasa ima neku formu peiodontalnog oboljenja. Periodontalno oboljenje je podijeljeno u dvije faze: reverzibilno stanje- gingivitis i ireverzibilno stanje- periodontitis. Gingivitis je inicijalna faza periodontalnog oboljenja kod kojeg je upala koncentrirana u području gingiva i očituje se crvenilom, otokom i zadahom neugodnog mirisa (halitoza). Ovu upalu uzrokuju mikroorganizmi iz zubnog plaka i može se kontrolirati putem dentalne profilakse i kućne brige.

Za razliku od gingivitisa, periodontitis je znatno teže i ozbiljnije oboljenje koje obuhvata dublje strukture zuba te koje zahtijeva napredniju terapiju i kontrolu formiranja plakova kako bi se spriječio napredak oboljenja. To je ”tiha” bolest koja napreduje bez očitih kliničkih znakova i koja ukoliko se na vrijeme ne tretira dovodi do boli, disfunkcije i gubitka zuba. Upala dovodi do destrukcije periodoncijuma dovodeći do recesije gingiva, formiranja periodontalnih ”džepova” ili oboga. Posebno osjetljive na periodontalno oboljenje su male rase pasa poput toy i minijaturne pudle. Patogeneza oboljenja je slična kao i kod čovjeka. Periodontitis je aktivna upala periodoncijuma koja počinje akumulacijom dentalne pelikule (tanka i prozirna glikoproteinska naslaga bez bakterija) i koja se stvara odmah nakon čišćenja zuba. U toku sljedećih nekoliko sati oralne bakterije koloniziraju pelikulu i dolazi do formiranja zubnog plaka. Plak je biofilm koji se potpuno sastoji od oralnih bakterija sadržanih u matriksu koji se sastoji od pljuvačnih glikoproteina i ekstraćelijsih polisaharida. Usljed ekstracelularnih polisaharida (bakterijski bioprodukti), plak poprima klasičnu prljavo bijelu, žućkasto do zelenkastu boju. Plak se formira tokom 24h i sazrijeva narednih dana. Njegova mineralizacija rezultira u pojavi karijesa (tartar) koji može, a i ne mora uvijek biti znak prisustva periodontalnog oboljenja. 

Faktori koji doprinose pojavi periodontalnog oboljenja:

  • Prenatrpani zubi,
  • Slomljeni, bolni ili neizbijeni zubi,
  • Hipokalcifikacija enamela,
  • Malnutricija,
  • Preveliki nivoi kortikosteroida, bilo putem lijekova ili usljed zdravstvenog stanja i
  • Ostali: slabe navike žvakanja, abnormalna zubna anatomija, slab kvalitet pljuvačke ili stanja koja mogu reducirati lučenje pljuvačke poput keratokonjuktivitis sicca ili hroničnog bubrežnog zastoja.

Uobičajeno mišljenje je da ishrana sa suhom hranom smanjuje pojavu plaka i kamenca u odnosu na mokru hranu, odnosno hranu iz konzerve, a zapravo studije su pokazale da to i nema značajnog efekta na zdravlje zuba. Ono što se pokazalo tačnim jeste da ručno spremana hrana (domaća) povećava rizik od stvaranja plakova i pojave gingivitisa u odnosu na komercijalno dostupnu suhu i mokru hranu.

Slika 2. Faze periodontalnog oboljenja kod pasa i mački (biorender.com)

Zdravstveni problemi povezani sa periodontalnim oboljenjem:

  • Oronazalna fistula (ONF): najčešća je i najozbiljnija lokalna posljedica periodontalnog oboljenja koja se javlja najčešće kod starijih, manjih i hondrodistrofičnih rasa pasa (naročito jazavičara), iako se može javiti kod bilo koje rase pasa ili mački. Javlja se kao posljedica napredovanja peridontitisa u bilo kojem zubu gornje vilice, najčešće očnjaka prilikom čega dolazi do komunikacije između nosne i usne šupljine što rezultira hroničnom upalom nosa, pojavom nosnog iscjetka, kihanjem i anoreksijom i halitozom.
  • Patološke frakture vilice usljed gubitka koštane mase tokom periodontalnog oboljenja zuba donje vilice, najčešće u području korijena očnjaka i prvog donjeg kutnjaka kod malih rasa pasa. Fraktura se može javiti prilikom konzumiranja hrane, tokom igranja ili tokom ekstrakcije bolesnog zuba.
  • Osteomijelitis (upala koštanog tkiva)- dio mrtve, inficirane kosti može također biti rezultat periodontalnog oboljenja. Osteomijelitis obično ne odgovara dobro na terapiju sa antibioticima pa je često neophodno odstranjivanje dijela kosti. Česta posljedica osteomijelitisa je septikemija.
  • Ekspanzija alveolarne kosti– zadebljanje alveolarne kosti usljed hronične upale uzrokovane periodontalnim oboljenjem kod mački se očituje kao izbočenje kosti, najčešće u području očnjaka.
  • Klasa II perio-endo apsces se javlja kod multikorijenih zuba kada infekcija napreduje kroz alveolarnu kost i oko vrha jednog od korijena dozvoljavajući bakterijama pristup unutrašnjosti zuba (endodoncijum) što dovodi do infekcije samog zuba.
  • Oboljenja oka i sljepilo: teški periodontitis može dovesti do upale u blizini očne šupljine i posljedično sljepila usljed njenog pucanja. Blizina korijena pretkutnjaka i četvrtog kutnjaka gornje vilice mogu ugroziti delikatno očno tkivo.
  • Oralni tumori: iako ne postoje veterinarske studije po pitanju oralnih tumora, nekoliko humanih studija je pokazalo povećanu incidencu oralnih tumora povezanih sa hroničnim periodontalnim oboljenjem.
  • Sistemska oboljenja: prilikom upale i oštećenja tkiva bakterije mogu dospijeti u krvotok (bakterijemija) i širiti se do udaljenih tkiva. Sistemska oboljenja koja su povezana sa periodontalnim oboljenjem uključuju: renalna, hepatična, tromboembolijska i kardijačna oboljenja, cerebralne i miokardijalne infrakcije, infarkt i aterosklerozu.

Prevencija periodontalnog oboljenja

Započinje sa prvom posjetom u veterinarsku stanicu, bilo kao mladunče ili kao odrasla životinja. Preporuke za mlade jedinke uključuje sljedeće:

  • Potpuna oralna pretraga mliječne denticije će utvrditi nedostatak, neizbijene ili sporoizbijajuće zube. Zubna okluzija se također provjerava kao i determinacija abnormalne veličine vilice i zuba koji su u kontaktu sa drugim zubima ili mekim tkivom. U takvim slučajevima, rana ekstrakcija će možda biti neophodna.
  • Kako stalni zubi počinju sa izrastanjem, od ključne je važnosti otkriti bilo koji zaostali ili perzistentni mliječni zub. Pravovremena i neposredna ekstrakcija perzistentnog mliječnog zuba može pomoći u prevenciji nepravilnog smještanja stalnih zuba što može rezultirati u malokluziji ili ubrzavanju periodontalnog oboljenja usljed prevelikog broja zuba (prenatrpanost). Zaostali mliječni zub bez zamjenskog stalnog zuba može ostati stabilan iako ekstrakcija može biti neophodna u slučajevima nepravilne denticije. Mladi ljubimci kod kojih nedostaje stalni zub bi trebali imati intraoralni radiografski pregled kako bi se potvrdilo da zub zaista nedostaje jer neizbijeni zub može predstavljati veliki problem.
  • Trening kućne oralne higijene se može započeti kod ljubimaca kod kojih su izrasli stalni zubi. Kod životinja kod kojih ispadaju mliječni zubi može se javiti diskomfort povezan sa pokušajem održavanja oralne higijene što dovodi do negativnog iskustva i kasnijeg odbijanja oralne higijene.
  • Vlasnici ljubimaca manjih rasa (do 10kg težine) trebaju biti informirani da je potrebna veća dentalna briga i prevencija u odnosu na velike rase pasa. Brahiocefalične rase također imaju više stomatoloških problema od ostalih rasa usljed rotacije i prevelikog broja zuba.
  • Prava dentalna profilaksa (kompletno čišćenje, poliranje i intraoralna dentalna radiografija u odsustvu vidljivih promjena) je preporučena sa starošću od jedne godine za mačke i male do srednje rase pasa i do dvije godine za velike rase pasa. Tokom procedure, bilo kakva skrivena stanja poput neizbijenog ili malformiranog (displastičnog) zuba se može utvrditi i tretirati. Idealno, periodontalna terpija bi potom trebala biti obezbijeđena u intervalu da je optimalna za održavanje periodontalnog oboljenja u preventibilnoj fazi.

Ako je periodontalno oboljenje sa gubitkom povezanosti zuba već prisutno kod pacijenta, potpuni dentalni pregled, intraoralna radiografija, čišćenje, poliranje i bilo koji neophodni tretman će pomoći u kontroli prisutnog oboljenja i optimalno prevenirati daljnju progresiju.

Terapija

Cilj terapije jeste kontrola nakupljanja plakova i prevencija dalje destrukcije periodontalnog tkiva i gubitka pričvršćenosti zuba usljed periodontitisa.

Periodontalna operacija: uklanjanje plakova i karijesa, eliminacija periodontalnih džepova, prevencija gubitka pričvršćenosti, ekstrakcija prekomjerno zahvaćenih zuba, utvrđivanje faktora koji doprinose pojavi oboljenja i tretiranje boli. Preporučeno je raditi u opštoj anesteziji.
Kućna briga: Prevencija formiranja plakova mehaničkim čišćenjem odnosno pranjem zuba koje treba započeti u prvoj godini života (nakon izrastanja stalnih zuba). Pranje zuba je ujedno i najbolji vid prevencije. Korištenjem ishrane namijenjene za pacijente sa dentalnim problemima, dental poslasticama, gelovima i dodacima za vodu može biti dio kućne njege koja se zasniva na individualnom pacijentu i potrebama vlasnika.
Lijekovi: Nakon dijagnoze periodontalnog oboljenja u većini slučajeva se koriste antibiotici. Međutim, sistemsko korištenje antibiotika nije preporučljivo bez prethodne hirurške obrade osnovnog uzroka (neka od periodontalnih operacija). Klindamicin, amoksicilin/klavulanska kiselina, doksiciklin i metronidazol se mogu koristiti u cilju terapije. Također kao izuzetno dobar lijek u tretiranju stomatitisa, gingivitisa, periodontitisa, halitoze (neugodan zadah iz usta), pyorrhea (gnojna upala zubnog periosta s progresivnom nekrozom alveole i gubitkom zuba) se pokazao Stomorgyl (kombinacija spiramicina i metronidazola). Ono što predstavlja veliki problem kod antibiotske terapije jeste da su bakterije koje sačinjavaju plak i karijes od 1000 do 1500 puta otpornije na antibiotike i antiseptike pa su stoga neophodne velike koncentracije lijekova za tretiranje.  

Reference:

  1. Lobprise HB, Dodd JR. 2019. Wiggs’s Veterinary Dentistry Principles and Practice. Second Edition. Wiley Blackwell.
  2. Niemiec B. 2021. Breed Predispositions to Dental and Oral Disease in Dogs. Wiley Blackwell.
  3. Reiter AM, Gracis M. 2018. BSAVA Manual of Canine and Feline Dentistry and Oral Surgery. Fourth Edition. British Small Animal Veterinary Association.
  4. Bellows J. 2022. Feline Dentistry. Second Edition. Wiley Blackwell.
  5. Lobprise HB. 2021. Blackwell’s Five‐Minute Veterinary Consult Clinical Companion Small Animal Dentistry. Wiley Blackwell.
  6. Istace K. 2022. An Introduction to Pet Dental Care For Veterinary Nurses and Technicians. CABI.
  7. Niemiec B, Gawor J, Nemec A, Clarke D, McLeod K, Tutt C, Gioso M, Steagall PV, Chandler M, Morgenegg G, Jouppi R. 2020. World Small Animal Veterinary Association Global Dental Guidelines. Journal of Small Animal Practice, 61 (7). https://doi.org/10.1111/jsap.13132
  8. Bellows J, Berg ML, Dennis S, Harvey R, Lobprise HB, Snyder CJ, Stone ES, Van de Wetering AG. 2019. 2019 AAHA Dental Care Guidelines for Dogs and Cats. Journal of the American Animal Hospital Association, 55(2), 49–69. doi:10.5326/jaaha-ms-6933
  9. Pavlica Z, Petelin M, Juntes P, Eržen D, Crossley DA, & Skalerič U. 2008. Periodontal Disease Burden and Pathological Changes in Organs of Dogs. Journal of Veterinary Dentistry, 25(2), 97–105. doi:10.1177/089875640802500210
  10. Wallis C, Holcombe LJ. 2020. A review of the frequency and impact of periodontal disease in dogs. Journal of Small Animal Practice, 61 (9). https://doi.org/10.1111/jsap.13218
  11. Logan EI. 2006. Dietary Influences on Periodontal Health in Dogs and Cats. Veterinary Clinics: Small Animal Practice, 36(6). 1385 – 1401
  12. Pereira dos Santos JD, Cunha E, Nunes T, Tavares L, Oliveira M. 2019. Relation between periodontal disease and systemic diseases in dogs. Research in Veterinary Science, 125. 136-140. https://doi.org/10.1016/j.rvsc.2019.06.007
  13. Chandler ML. 2017. Chew on This: Dentistry and Nutrition: Dental Disease and Diet; The Nutritionist View. World Small Animal Veterinary Association Congress Proceedings.
  14. Niemiec BA. 2017. Chew on This: Dentistry and Nutrition. World Small Animal Veterinary Association Congress Proceedings.
  15. Coates J. 2023. Kitten Teething Guide. petMD. https://www.petmd.com/cat/general-health/kitten-teething-guide
  16. Kanwal M. 2023. Everything You Need to Know About Puppy Teething. petMD. https://www.petmd.com/dog/general-health/puppy-teething
  17. American Veterinary Dental College- AVDC. Stages of Pet Periodontal Disease. https://afd.avdc.org/five-stages-of-pet-periodontal-disease/

Napomena: naši članci su isključivo informativnog karaktera te ne mogu ni na kakav način zamijeniti pregled i savjet doktora veterinarske medicine.