MASTITISI

Upala parenhima mliječne žlijezde. Karakteriše se fizičkim i hemijskim promjenama u sastavu mlijeka kao i sa patološkim promjenama mliječne žlijezde.

ETIOLOGIJA

Oko 140 vrsta mikroorganizama, podvrsta i serovarova je izolovano iz mliječne žlijezde goveda.

Uzročnici se dijele na:

  • Kontagiozne: Staphylocoocus aureus, Streptococcus agalactiae, Corynebacterium bovis i Mycoplasma;
  • Oportunističke patogene kože vimena: koagulaza-negativni stafilokoki;
  • Patogene okoline: Streptococcus spp. (najveća prevalenca: S.uberis i S.dyagalactiae, manje prevalentan: S.equinus), koliformne bakterije (Escherichia coli, Klebsiella spp, Enterobacter spp.) i Trueperella pyogenes.

Pored toga dijele se na uzročnike koji izazivaju klinički mastitis (S.agalactiae, S.aureus, M.bovis, E.coli, Klebsiella spp., Enterobacter spp i Trueperella spp.) i koji izazivaju subklinički mastitis (koagulaza-negativni stafilokoki: S.hyicus i S.chromogenes i Corynebacterium bovis).

EPIDEMIOLOGIJA

Incidenca kliničkog mastitisa se kreće od 10% do 12% na 100 krava u godini. Prevalenca intramamarne infekcije je oko 50% i od 10% do 25% četvrtina vimena pojedinačno. Mortalitet zavisi od uzročnika mastitisa. Kontagiozni patogeni se prenose za vrijeme muže; oportunističi patogeni kože čekaju bilo kakvu priliku da izazovu upalu (stres), patogeni okoline obično izazivaju mastitis između perioda muže. Najčešći uzročnici kliničkog oblika su patogeni okoline. Faktori rizika: vezani za životinju (prevalenca infekcije raste sa godinama, većina infekcija je za vrijeme zasušenja i u ranoj laktaciji, morfološko i fizičko stanje vimena mogu uticati na pojavu infekcije, status selena i vitamina E, visokoproizvodne krave su u većem riziku od razvoja infekcije), vezani za okolinu (loši uvjeti držanja životinje i prostora gdje borave povećavaju šansu za razvojem mastitisa patogenima iz okoline), vezani za patogen (mogućnost preživljavanja u oklolini, faktora virelencije i osjetljivost na antimikrobne lijekove). Ekonomski značaj: subklinički mastitisi su glavni uzrok velikih ekonosmkih gubitaka usljed gubitka velike količine mlijeka, troškova liječenja i ranog isključivanja iz proizvodnje.

KLINIČKA SLIKA

Klinički vidljivi mastitisi se kategoriziraju na osnovu njihovog toka i trajanja: tok (perakutan: teška upala sa oticanjem i temperiranošću što može biti fatalno za životinju; akutan: teška upala bez značajne sistemske reakcije; subakutan: umjerena upala sa perzistentnim promjenama mlijeka), trajanje (kratkotrajni: E.coli, Klebsiella spp; rekurentni: S.aureus i S.dysagalactiae i perzistentni: S.agalactiae i M.bovis). Klinički znakovi usljed upale se mogu podijeliti u tri kategorije:

  • Abnormalna sekrecija (diskoloracija,krpice i gnoj);
  • Abnormalna žlijezda (oticanje i temperiranost) i
  • Abnormalna krava (sistemska reakcija organizma).

DIJAGNOZA

Klinički mastitisi se ustanovljuju fizičkim pregledom životinje. Subklinički mastitisi predstavljaju najveći problem u mliječnoj industriji i njihova detekcija je od naročitog značaja. Najpouzdaniji test za otkrivanje subkliničkih mastitisa je Kalifornija mastitis test (CMT) koji je jeftin i brz za izvođenje. CMT reagens sadrži deterdžent koji reagira sa DNK uzročnika i pH indikator (bromkrezol ljubičasti) koji mijenja boju ako je pH mlijeka iznad normalnog (6.6).

LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA

Liječenje mastitisa se može provoditi tokom muže životinje i za vrijeme zasušenja. Obratiti pažnju koja se terapija i u koje vrijeme koristi. Klinički mastitis kod krave u laktaciji: umjereni slučajevi (abnormalna sekrecija) možda i ne trebaju liječenje, međutim svi mastitisi kod kojih se pojavi abnormalna žlijezda i sistemsk reakcija zahtijevaju antimikorbnu terapiju u vidu intramamarnih injektora (svi slučajevi) i parenteralno (određeni slučajevi). Akutni i peraktuni slučajevi će vjerovatno zahtijevati i potpornu terapiju sa fluidima i elektrolitima.

Principi kontrole pojave mastitisa: eliminacija postojeće infekcije, prevencija novih infekcije i praćenje zdravstvenog statusa vimena.