MALASSEZIA DERMATITIS
Česta pruritična dermatoza koja nastaje usljed pretjeranog rasta kvasaca iz roda Malassezia. Većina infekcija je uzrokovana lipofiličnim unicelularnim organizmom Malassezia pachydermatis.
ETIOLOGIJA
Kvasci Malassezia spp. su komensalni mikroorganizmi na koži sisara. Jednoćelijski su organizmi sa debelim ćelijskim zidom. Individualne ćelije su ovoidne, globularne ili cilindrične koje pupaju i formiraju karakterističan oblik ”kikirikija (u ljusci) ili ruske lutke”. Prepoznato je 14 vrsta. Malassezia može biti značajan patogen kada domaćin i mikrobni faktori virulencije dozvole kvascu da prevaziđe fizičke, hemijske i imunološke mehanizme odbrane domaćina. Samostalno ili zajedno sa otitisom se javlja uglavnom kao sekundarno oboljenje. Češće se javlja kod pasa u odnosu na mačke.
EPIDEMIOLOGIJA
Kvasac se stiče tokom rođenja ili u ranoj fazi života putem kontakta kože i lizanjem. Kolonizira superficijalni epidermalni i infundibularni stratum corneum. Uzročnik preferira lipidno-bogata područja kao što su ušni kanali, analne vrećice, interdigitalni prostor i mukokutane veze.
Predisponirajuće rase: baseti psi i devon reks mačke. Faktori rizika: anatomske karakteristike (prevoji kože, dlakava stopala), upala, eksudati i lizanje mogu stvoriti toplu, lipidno-obogaćenu mikrookolinu koja odgovara kvascu. Defekti u keratinizaciji i endokrini poremećaji mogu povećati vlažnosti kože i promijeniti sastav lipida u sebumu.
Kod pasa se najčešće nastavlja sekundarno na atopijski dermatitis, a također i na demodikozu, endokrinopatije, intertrigo. Kod mački može se javiti sekundarno usljed paraneoplastične alopecije, felinog timoma ili infekcija sa virusom mačije imunodeficijencije ili virusa leukemije.
M.pachydermatis može izazvati oboljenje i kod ljudi!
KLINIČKA SLIKA
Najčešće dolazi do pruritusa koji može biti težak (često se zamijeni sa neurološkim problemom). Tokom rane faze prisutan je eritem i masna eksudacija koja se suši i ljušti. Hronični malassezia dermatitis se očituje masnom alopecijom, lihenifikacijom i hiperpigmentacijom. Klinički znakovi mogu biti fokalni, multifokalni ili generalizirani. Najčešće su zahvaćeni uši, usne, njuška, interdigitalna koža, fleksorne površine, ventralni dio vrata i ostatka tijela, aksilarna regija, medijalna strana ekstremiteta i perinealna regija.
DIJAGNOZA
Malasezija se uzima u obzir kod svakog slučaja pruritusnog dermatitisa, naročito ako je povezan sa eritemom, ljuštenjem i seborejom, hiperpigmentacijom i lihenifikacijom. Mnoga oboljenja kože se kompliciraju sekundarno sa malasezija dermatitisom.
Citologija: brza, jednostavna i neinvazivna metoda. Uzorak je moguće uzeti običnim ljepljivim trakama ili ako je koža previše vlažna direktnim prislanjanjem predmetnog stakalca na promijenjeni dio kože. Iz ušiju, kožnih nabora i šapa uzorak se može uzeti sa štapićem. Fikasacija uzorka se vrši sušenjem na vazduhu ili alkoholom, a za uzorke koji su previše voštani ili uljani koristi se toplota. Uzorci se boje korištenjem modifikovanog Wright-Giemsa bojenja (Diff-Quick). Malasezija se pojavljuje u obliku malih ovalnih oblika i najčešće su plavo-ljubičasti ili ponekad crvenkasto-rozi ili svijetlo plavi.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Demodikoza i ostali ektoparaziti, dermatofitoza, stafilokokna pioderma, atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis, seborejični dermatitis, reakcije na lijekove.
LIJEČENJE
Glavni cilj terapije je redukcija pruritusa i uklanjanje seboreje. Ovo se postiže uništavanjem kvasaca i kontrolom primarnog oboljenja i ostalih faktora, a provodi se topikalno i sistemski. Topikalna terapija: najsigurnija i ekonomski najisplativija terapija. Koristi se 2% mikonazol/2% hlorheksidinski šampon 5-10 minuta dva puta sedmično tokom 3 sedmice. Sistemska terapija se provodi u slučaju kada je topikalna neizvodiva i neefektivna. Ketokonazol (5-10 mg/kg PO svaka 24h, licenciran za dermatofitoze kod pasa) i itrakonazol (5 mg/kg PO svaka 24h, licenciran za dermatofitoze kod mački) dva dana uzastopno svake sedmice tokom 3 sedmice.
Posljednja izmjena: 11.03.2025. godine