LISTERIOZA

Oboljenje uzrokovano sa ubikvitarnom bakterijom u farmskom okruženju koje se najčešće očituje nervnim znacima i pobačajem.

ETIOLOGIJA

Uzročnik pripada rodu Listeria koje su gram-pozitivne fakultativno anaerobne i intracelularne bakterije. Prepoznato je 10 vrsta iz ovog roda od kojih su dvije od značaja u veterinarskoj medicini: Listeria monocytogenes i L.ivanovii. L.monocytogenes ima svjetsku distribuciju, a najčešće se nalazi u predjelima sa hladnijom klimom te se može izolovati iz zemlje, silaže, vodenih tokova.

EPIDEMIOLOGIJA

U području sjeverne hemisfere pojava infekcije je vezana za period zimskih i proljetnih mjeseci kada je intezivirana ishrana sa silažom. Primarno je oboljenje preživara, naročito ovaca. Najčešće se očituje: encefalitisom/meningitisom, pobačajem, spinalnim mijelitisom, septikemijskim oboljenjem, keratokonjuktivitisom, gastroenteritisom i mastitisom. Zbog toga što je ubikvitarna u okolini kao izvor infekcije mogu služiti hraniva kao što su sijeno, žitarice ili krmne smjese. Najznačajniji izvor infekcije je silaža. U silaži se ne multiplicira ukoliko je ona adekvatno zatvorena (anaerobna sredina, visoka gustoća sadržaja, visoka koncentracija organskih kiselina, pH ispod 4.5). Međutim ukoliko silaža nije adekvatno urađena i zatvorena prilikom čega dolazi do sporije fermentacije, a pH silaže raste na 5.0 do 5.5 što pogoduje razmnožavanju bakterije. Također ukoliko silaža nije prilikom pravljenja dobro ”ugažena” stvaraju se zračni džepovi koji pogoduju rastu bakterije. U najvećoj mjeri bakterija je prisutna u površinskim dijelovima silaže. Pored hraniva izvor infekcije u stadu ili krdu može biti inficirana životinja koja uzročnika širi fecesom ili tokom pobačaja kada je velika koncentracija uzročnika prisutna u pobačenom materijalu. Oboljenje se može prenijeti na ljude najčešće putem kontaminiranog mlijeka i mliječnih proizvoda kao i putem mesa, a dovodi do pojave septikemije, meningoencefalitisa i pobačaja. Uzročnik je sposoban preživjeti na temperaturama frižidera i u organskom materijalu sa visokim sadržajem soli. Kod veterinara i farmera se mogu javiti dermatitis sa pustularnim i papularnim osipom kao i keratokonjuktivitis ukoliko rade sa inficiranom životinjom.

KLINIČKA SLIKA

Preovladavaju znakovi encefalitisa ili pobačaj. Encefalitis: rani znakovi oboljenja su izdvajanje iz stada, depresija i pogrbljen stav. Ovce imaju izražen nagon za bježanjem ali usljed nekoordinisanih pokreta lako padaju. Tjelesna temperatura je obično oko 40ºC, a ponekad može biti i do 42ºC. Znakovi disfunkcije CNS-a: facijalna hipalgezija, spuštena glava, trčanje u krug, facijalna paraliza, keratitis (često uzrokuje kornealnu ulceraciju), strobizmus i nistagmus (kod nekih slučajeva), panoftalmitis (sa gnojnim sadržajem) i pareza mišića vilice. Abortus: kod goveda sporadično, najčešće u zadnjoj trećini graviditeta često sa retencijom posteljice. Kod ovaca i koza se može javiti od 12. sedmice pa nadalje.
Septikemija: nije tako česta kod odraslih preživara već se više javlja kod monogastričnih životinja. Kod preživara se sreće kod novorođenih jagnjadi i teladi.

DIJAGNOZA

Za konfirmaciju oboljenja najčešće se koriste bakteriološke ili histološke metode detekcije uzročnika. Za bakteriologiju se mogu slati uzorci mozga (kičmena moždina) ohlađen ili smrznut, ohlađeni fetalni organi (jetra, slezena, pluća), placenta ili sadržaj želuca.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Encefalitis (graviditetna toksemija ovaca, nervni oblik ketoze goveda, bjesnilo, cenuroza, polioencefalomalacija, skrepi), abortus (bruceloza, leptospiroza, hlamidija, Q groznica i ostali uzročnici), keratokonjutivitis (kontagiozna oftalmija, infektivni bovin keratokonjuktivitis).

LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA

Kao lijekovi od izbora za liječenje oboljenja su penicilini koji imaju samo bakteriostatski efekat. Oporavak ovisi od početka liječenja jer ako su klinički znakovi previše izraženi vrlo vjerovatno će doći do smrtnog ishoda bez obzira na liječenje.

KONTROLA: osigurati pH silaže da bude ispod 5. Izbjegavati hranjenje sa većim količinama silaže koja je organoleptički drugačija u odnosu na ostatak. Preporučuje se ukoliko ima veća količina promijenjene silaže izmiješati je sa ispravnom silažom.