LEUKEMIJA MAČKI

Virusna infekcija mački koja dovodi do imunosupresije, mijelosupresije i neoplazije. Smatra se najvećom pošasti za mačke i odgovorna je za najveći broj smrtnih slučajeva kod kućnih mački nego bilo koja druga bolest.

ETIOLOGIJA

Izaziva je virus mačije leukemije (eng. feline leukemia virus-FeLV), γ-retrovirus koji pripada familiji Retroviridae, RNA virus. FeLV virus je egzogeni agent koji se replicira u mnogim tkivima uključujući koštanu srž, pljuvačne žlijezde i respiratorni epitel. Ukoliko ne dođe do aktivacije imunog sistema nakon inicijalne infekcije, virus se širi do koštane srži (3 sedmice od infekcije) gdje inficira hematopoetske prekursorske ćelije. U koštanoj srži se integrira u domaćinsku DNK u vidu provirusa i pri svakoj narednoj ćelijskoj diobi svaka od kćerki ćelija će sadržavati viralnu DNA. Upravo ova mogućnost virusa da postane dio domaćinovog DNK nakon infekcije koštane srži čini ga doživotno prisutnim u organizmu. Pored ove, egzogene forme virusa koja je infektivna, postoji i endogena forma koja je nasljedna i u većini slučajeva nije patogena. Endogena forma ne može proizvoditi nove virusne partikule, a potencijalna patogenost im se ogleda u tome što mogu povećati patogenost egzogenog virusa leukemije kao npr. FeLV A subgrupe virusa koji se prenosi između mački horizontalno (ostale subgrupe FeLV-B i FeLV-C se ne prenose horizontalno između mački).

EPIDEMIOLOGIJA

Javlja se svugdje u svijetu. U Europi se zadnjih nekoliko godina prevalenca oboljenja smanjila zahvaljujući vakcinaciji, testiranju i izdvajanju inficiranih od zdravih životinja. Virus se prenosi i širi preko sluznica, odnosno preko pljuvačke, nazalnog iscjetka, fecesa, urina  i mlijeka bilo putem čišćenja (grooming), ugrizom ili za vrijeme dojenja. Također, moguća je i jatrogena transmisija uzročnika putem kontaminiranih igala, instrumenata, otpada ili transfuzijom krvi. Infekcija sa FeLV-om obično ima hroničan tok sa prolongiranim periodom asimptomatske faze. Četiri su faze FeLV infekcije, a to su: (1) abortivna infekcija, (2) regresivna infekcija, (3) progresivna infekcija i (4) fokalna ili atipična infekcija (rijetko se javlja). Ishod FeLV infekcije zavisi od sljedećih faktora: starosti životinje (mačići osjetljiviji od starijih i kod njih se više razvija progresivna infekcija), soja/patogenosti virusa, infektivnog pritiska i imunog odgovora domaćina.

Abortivna infekcija- virus se replicira u orofaringealnom limfoidnom tkivu bez posljedične viremije. Viralni antigen ili proviralna DNK nisu detektabilni u krvi. Razvija se kao posljedica snažnog i efektivnog imunog odgovora na vrlo male količine virusa.

Regresivna infekcija- većina FeLV mački razvija ovaj vid infekcije i manja je vjerovatnoća razvoja FeLV- povezanih oboljenja. Imuni sistem mačke je u stanju da obuzda infekciju prije ili za vrijeme replikacije u koštanoj srži. Pored razvoja imunog odgovora, FeLV je integriran u genom inficiranih ćelija permanentno i može doći do prolaznog širenja virusa naredne 4 sedmice od infekcije.

Progresivna infekcija- ekstenzivna replikacija virusa se odvija u limfoidnom tkivu i potom u koštanoj srži i epitelnom tkivu sa doživotnim širenjem virusa. Dolazi do razvoja FeLV- povezanih oboljenja: limfom, neregenerativna anemija, leukemija, oportuinstičke infekcije i/ili imunodeficijencije.

Fokalna ili atipična infekcija- opisana kod eksperimentalno inficiranih mački. Virusna replikacija se odvija u specifičnim tkivima poput mokraćne bešike, očiju, mliječne žlijedze što dovodi do intermitentne viremije niskog nivoa i nepodesnih rezultata dijagnostičkih testova.

KLINIČKA SLIKA

Četiri su prepoznata FeLv- povezana oboljenja, a to su: felini limfosarkom, felino mijeloproliferativno oboljenje i anemija, imunopatološko oboljenje i felini fibrosarkom.

Limfosarkom ili limfom obično potiče od T-limfocita i može biti multicentričan (više limfnih čvorova), timičan (medijastinalan), alimentaran (povezan sa crijevima) ili neklasificiran (oči, koža, centralni nervni sistem). FeLV inficirane mačke imaju 60 puta povećanu mogućnost od razvoja limfoma ili leukemije.

Mijeloproliferativno oboljenje i anemija nastaju kao rezultat viralne transformacije ćelija u koštanoj srži i to: eritroidnih progenitora (eritremična mijeloza), granulocitnih mijeloidnih progenitora (granulocitna leukemija), granulocitnih mijeloidnih i eritroidnih progenitora (eritroleukemija) i fibroblasta (mijelofibroza). Očituje se anemijom ili nekom od ostalih citopenija poput neutropenije, trombocitopenije ili pancitopenije. Anemija može biti regenerativna ili neregenerativna.

Imunopatološko oboljenje povezano sa FeLV-om: prolongirane, visoke nivoe antigena u krvi se mogu vezati sa antitijelima prilikom čega nastaju imunski kompleksi koji najčešće izazivaju problem u bubrežnom sistemu, odnosno dolazi do njihovog nakupljanja u glomerularnim kapilarima gdje izazivaju glomerulonefritis. Antitijelo-zavisna citotoksičnost protiv viralnih antigena izloženih na površini limfocita može dovesti do njihovog opadanja i posljednično povećanja osjetljivosti životinje na upalna i infektivna oboljenja. 

Fibrosarkomi koji su povezani sa FeLV su uzrokovani sa FeSV (felini virus sarkoma), rekombinantnim virusom koji nastaje de novo kod FeLV-A inficiranih mački rekombinacijom FeLV-A genoma sa celularnim onkogenima. Tokom procesa genetske rekombinacije, FeSV prihvata onkogene što ga čini transformirajućim (tumor-uzrokujućim) virusom koji uzrokuje poliklonalni malignitet sa multifokalnim tumorima koji se javljaju nasumično nakon kratkog perioda inkubacije. FeSV-inducirani fibrosarkomi su multicentrični i obično se javljaju kod mlađih mački. Nekoliko sojeva FeSV identificirano od tumora koji se prirodno javljaju su defektni. Ne mogu se replicirati bez prisustva FeLV-A kao pomoćnog virusa koji ga snadbijeva proteinima.

Fizička pretraga: opšti nalaz (limfadenopatija, gingivostomatitis, znakovi oporunističke infekcije usljed imunosupresije). Znakovi povezani sa limfomom: dispneja (medijastinalni limfom ili pleularna efuzija), dijareja i povraćanje (gastrointestinalni limfom), uremija (renalni limfom), ikterus (hepatični limfom). Znakovi mijelosupresije: bljedilo (neregenerativna anemija), hemoragije (trombocitopenija). Neurološki poremećaji (usljed FeLV-povezane neuropatije).

DIJAGNOZA

Zbog toga što uzročnici pripadaju istoj familiji, Retroviridae, veliki broj dijagnostičkih testova nudi istovremeno testiranje na imunodeficijenciju (FIV) i leukemiju (FeLV). Testiranje se preporučuje prilikom nabavke mačke, prije vakcinacije protiv FeLV-a ili FIV-a ili ukoliko se posumnja na oboljenje na osnovu  kliničkih znakova. Brzi testovi (eng. point of care- POC) se često izvode u klinikama i putem njih se mogu otkriti FeLV antigeni ili antitijela protiv FIV-a u punoj krvi, serumu ili plazmi. Zbog toga što pozitivni testovi imaju važne kliničke posljedice po životinju, preporučuje se dodatno testiranje, a naročito u slučajevima kada su pozitivne mačke u niskom riziku od infekcije (npr. naizgled zdrave mačke ili mačke koje se striktno drže u kućama), kod kojih je vjerovatnoća od lažno- pozitivnih rezultata veća u odnosu na mačke koje su bolesne ili imaju pristup vanjskoj sredini. Također lažno-pozitivni rezultati se mogu javiti i usljed neispravno izvedenog testa ili same greške u testovima. Negativni rezultati su općenito pouzdani jer su ovi testovi visoko senzitivni.   

Dijagnostički algoritam za retrovirusne infekcije prema Američkoj asocijaciji felinih praktičara uključuje dva nivoa dijagnostike. Prvi nivo čini POC test ili neki drugi laboratorijski test. Ukoliko su pozitivni ili negativni prelazi se na drugu fazu dijagnostike, a to je sljedeće:

  • Ukoliko je FIV pozitivan- radi se FIV PCR ili Western blot ili POC test drugog proizvođača. Pozitivan: FIV infekcija potvrđena, negativan: FIV status nejasan.
  • Ukoliko je FeLV pozitivan: FeLV PCR ili neki drugi laboratorijski test ili IFA test. Pozitivan: FeLV infekcija potvrđena, negativan: FeLV status nejasan.
  • Ukoliko su FeLV ili FIV negativni: retestiranje nakon 30 dana (FeLV) ili 60 dana (FIV) ukoliko postoji visok rizik od nedavnog izlaganja uzročnicima.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Infekcija sa virusom feline imunodeficijencije (FIV), felini infektivni peritonitis (FIP), infekcija sa mačjim parvovirusom, infekcija sa Mycoplasma haemofelis​, ostali uzročnici kliničkih znakova (anemija, neurološki znakovi).

LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA

Način držanja životinje predstavlja osnovu liječenja i prevencije oboljenja. Potporna terapija uključuje sveobuhvatan tretman sekundarnih bakterijskih infekcija, tretman neoplazija, transfuziju krvi i terapiju ostalih stanja. Izbjegavati upotrebu imunosupresivnih ili mjelosupresivnih lijekova ako je moguće. Držanje isključivo u zatvorenom okruženju i ne dopuštati kontakt sa zdravim mačkama. Izbjegavati davanje sirovog mesa, mlijeka i jaja kako bi se izbjegla oboljenja prenosiva hranom. Abortivna infekcija- izvrsna prognoza; mačke su zaštićene do kraja života; nema razvoja kliničkih znakova. Regresivna infeckija- dobra prognoza; rijetko se razvijaju klinički znakovi. Progresivna infekcija- dobra prognoza ukoliko je oboljenje na vrijeme prepoznato.

Vakcina protiv FeLV infekcije je dostupna ali ukoliko je mačka u stalnom kontaktu sa virusom (infektivni pritisak) može doći do infekcije. Postoji mogućnost razvoja sarkoma na mjestu uboda vakcine protiv FeLV (kao i protiv bjesnila) koji je naziva vakcinalni sarkom ili injekciono-povezani sarkom, a najčešće se javlja fibrosarkom.

Posljednja izmjena: 10.03.2025. godine