Trenutni lijekovi koji se koriste u tretiranju lajšmanioze kod pasa, uključujući sinergističku kombinaciju lijekova imaju limitirajući efekat. Znatno je otpornija na terapiju od humane lajšmanije. Dugotrajna kombinacija lijekova smanjuju broj parazita u tkivima i doprinosi oporavku imunog sistema kako bi kontrolirao infekciju.

Akutna i hronična terapija: glavni protokol liječenja lajšmanioze uključuje subkutanu aplikaciju N-metilglukamina antimoniata zajedno sa alopurinolom. Postoji sistem bodovanja (od I do IV) kliničke lajšmanioze koji pomaže u odabiru adekvatne terapije za određene kliničke znakove, a koji je zasnovan na osnovu kliničkih znakova, kliničkih laboratorijskih abnormalnosti i nivoa serumskih antitijela. Psi i nakon terapije mogu ostati kliconoše oboljenja.

Prognoza je dobra u slučaju kada ne dođe do oboljenja bubrega. Psi sa teškim oblikom nefropatije i renalne insuficijencije generalno ne razvijaju odgovor na terapiju.

EUTANAZIJA se treba razmotriti u slučajevima kada je oboljenje hroničnog karaktera i nema adekvatnog odgovora na terapiju.

Vakcina protiv L.infantum je dostupna u Europi. Lajšmanija je zoonotsko oboljenje koje je često fatalno za čovjeka te je stoga neophodno, čim se posumnja na oboljenje psa, izvršiti testiranje humane krvi na prisustvo uzročnika.