KOKCIDIOZA

Najčešće protozoarno oboljenje koje je od univerzalnog značaja u peradarskoj industriji gdje izaziva velike ekonomske gubitke.

ETIOLOGIJA

Intracelularni protozoarni paraziti pripadaju rodu Eimeria i koji su specifični za određenu vrstu životinje. Identificirano je 7 kokcidija koje izazivaju oboljenje kod kokoški: E. acervulina, brunetti, maxima, mitis, necatrix, praecox i tenella. Kod ćurki oboljenje izazivaju: E. adenoides, gallopavonis, meleagridis, meleagrimitis, dispersa. Pojedine vrste parazitiraju u različitim dijelovima crijeva. E.tenella je najpoznatija u peradarskoj industriji zbog toga što su lezije koje ostavlja lako prepoznatljive i što su gubici koje izaziva ogromni. Parazitira u slijepim crijevima gdje uzrokuje teško oštećenje koje se karakteriše krvarenjem, visokim morbiditetom i mortalitetom. Životni ciklus Eimeria ima dvije faze: (I) egzogena faza (sporogonija) i (II) endogena faza (šizogonija i gametogonija). Infektivna jedinica svih Eimeria spp. su sporozoiti koji se nalaze u sporuliranim oocistama. Nakon egzogene faze i ingestije sporuliranih oocista započinje replikacija kokcidija. U crijevima dolazi do oslobađanja sporozoita koji inficiraju intestinalne ćelije. U intestinalnim ćelijama se razvijaju u trofozoite. Iz trofozoita merogonijom nastaju merozoiti koji prolaze kroz dvije faze I i II. Merozoiti II daljnom invazijom intestinalnih ćelija podliježu seksualnoj gametogoniji. Tokom ovog procesa jedan dio merozoita II se razvija u ženske makrogamete, dok se manji broj razvija u muške mikrogamete. Gamete brzo izazivaju promjene u intestinalnim ćelijama domaćina i najvećii broj kliničkih znakova je povezan sa ovom fazom životnog ciklusa kokcidija. Otpuštene mikrogamete oplođavaju okolne makrogamete prilikom čega se obrazuju zigoti koji rastu u veličini i postaju sporonti. Konačno nesporulirane oociste se otpuštaju iz ćelija i putem fecesa dospijevaju u vanjsku sredinu gdje sporuliraju i potom životni ciklus počinje ispočetka.

EPIDEMIOLOGIJA

Najosjetljvije su mlađe životinje starosti između 3 i 6 sedmica. Moguća istovremena infekcija sa različim vrstama parazita. Rijetko se javlja kod starijih. Prirodna infekcija: ingestijom sporuliranih oocista.

KLINIČKA SLIKA

Kokcidijalne infekcije prolaze kao:

  1. Klinička kokcidioza: karakteriše se visokim morbiditetom i mortalitetom. Prisutna je krvava dijareja ili feces uz gubitak tjelesne težine.
  2. Subklinička kokcidioza: klinički znakovi nisu naročito izraženi i očituju se smanjenom tjelesnom težinom i smanjenom konverzijom hrane.
  3. Asimptomatska kokcidioza: ne uzrokuje značajne promjene u domaćinu.

DIJAGNOZA

Oboljenje se na najsigurniji način dijagnosticira na eutaniziranim životinjama na osnovu prisustva lezija u intestinalnom traktu. Težina lezija je proporcionalna broju sporuliranih oocista ingestiranih od strane životinje. U praksi se najčešće koristi bodovni sistem koji boduje lezije od 0 do 4 (0=normalni i 4=najteže lezije). Iako tokom infekcije može biti prisutno više od jedne kokcidije, ocjenjuju se 4 odvojene sekcije crijeva: (I) gornji duodenum (lezije najčešće izaziva E.acervulina); (II) srednje crijevo, od duodenuma do divertikuluma žumančane kese (E. maxima, E. praecox, E. necatrix i E. mitis); (III) donje tanko crijevo, od divertikuluma žumančane kese do spajanja slijepih crijeva (E. mitis, E. necatrix, E. maxima i E. brunetti) i (IV) slijepa crijeva (E.tenella). Nalaz oocista miroskopskom pretragom briseva intestinalnog trakta indicira na prisustvo infekcije ali ne i na dijagnozu kliničke kokcidioze. Pored oocista može se utvrditi i prisustvo šizonta i gametocita.

PREVENCIJA

Antikokcidijalni lijekovi (kokcidiocidi i kokcidiost- atici) jedinstveni su u mehanizmu djelovanja. Kokcidiostatici sprječavaju razvoj parazita, ali nakon prestanka terapije oboljenje se može ponovno javiti tako da su u svrhu terapije efektivniji kokcidiocidici. Programi korištenja antikokcidijalnih lijekova (ovise o sezoni godine i ostalim faktorima koji utječu na izlaganje uzročniku): (I) Kontinuirano korištenje jednog lijeka (od prvog dana do slanja u klaonice, sa povlačenjem 3-7 dana prije); (II) Šatl ili dualni program (korištenje jednog lijeka u starter hranivima i potom drugog u grover hranivima;neki programi uključuju rotaciju tri lijeka:starter, grover i finišer; smanjuje rezinstenciju na lijekove) i (III) Rotacija lijekova (sezonska rotacija lijekova; nikarbazin u zimskim, slabiji kokcidiostatici u ljetnim mjesecima). Vakcinacija: koriste se atenuirane vakcine (polivalentne, efikasnost zavisi od puta aplikacije, korisna u ljetnim mjesecima), kokcidijalni proteini (noviji način vakcinacije).