Acepromazin maleat
(fenotiazinski sedativ/trankvilajzer)

Acetaminofen: povećan rizik od razvoja hipotermije. Barbiturati i ostali anestetici: može se javiti dodatna depresija CNS-a. Emetici: smanjuje efektivnost. Metoklopramid: povećava rizik od ekstrapiramidalnih dodatnih efekata.

Acetaminofen
(NSAID)

Ostali analgetici: Dugotrajno korištenje sa acetaminofenom može dovesti do renalnih patologija. Barbiturati: povećava metabolizam acetaminofena u jetri, potencijalno dovodeći do hepatotoksičnosti.
NE KORISTI SE KOD MAČKI!

Aciklovir
(antivirotik, herpesvirusne infekcije)

Ne miješati sa biološkim otopinama (npr. krvni produkti). Ne miješati sa tečnostima koje sadrže bakteriostatike. Ne koristiti sa ostalim nefrotoksičnim lijekovima.

Aglepriston
(hormon, antiprogestin)

Progestini (prirodni ili sintetski): redukcija efikasnosti aglepristona. Glukokortikoidi: aglepriston im reducira efikasnost.

Aluminijum hidroksid i aluminijum karbonat (oralni antacidi)

Aluminijeve soli smanjuju količinu resorpcije ili farmakološke efekte: alupurinola, kortikosteroida, digoksina, fluorokinolona, H-2 antagonista (rantidin), penicilamina, fenotiazina, tetraciklina i tiroidnih hormona. Odvojeno davanje (kroz dva sata) doza oralnog alumija i nabrojenih lijekova pomaže u smanjenju ove interakcije.

Aktivni ugalj (antidot)

Apsorbirat će većinu ostalih lijekova apliciranih oralno kako spriječio njihovu apsorpciju. Sačekati najmanje 3h nakon administracije uglja za administraciju drugih oralnih lijekova.

Amikacin (aminoiglikozidni antibiotik)

Ne miješati ga sa ostalim antibioticima in vitro (u šprici) jer je nekompaktibilan sa ostalim lijekovima. Sinergizam sa β-laktamskim antibioticima protiv nekih bakterija. In vivo sa cefalosporinima može dovesti do nefrotoksičnosti. Diuretici: furosemid, torsemid ili mannitol mogu povećati nefrotoksičnost ili ototoksičnost. NSAID: zbog nefrotoksičnosti izbjegavati korištenje. Anestetici: moguća je neuromuskularna blokada.

Amoksicilin i ampicilin (aminopenicilin; antibiotik)

In vitro antagonizam sa: hloramfenikolom, eritromicinom i ostalim makrolidima, tetraciklinima, sulfonamidima (u prošlosti se zajednička aplikacija izbjegavala). Metotreksat: amoksicilin mu smanjuje renalnu ekskreciju pa su mogući toksični efekti. Probenecid: blokira tubularnu sekreciju penicilina produžavajući im djelovanje.
Ne miješati sa ostalim lijekovima u složenijim formulacijama.

Amfotericin B (antifungalni lijek)

Kortikosteroidi: mogu pojačati efekat gubljenja kalijuma amfotericina. Kada se priprema IV otopina, ne miješati ga sa elektrolitima, umjesto toga koristiti 5% dekstrozu u vodi. Nefrotoksičnost se povećava kada se aplicira zajedno sa aminoglikozidima, polimiskinom B ili kolistinom.

Aspirin (NSAID)

Lijekovi koji alkaliziraju urin (acetazolamidi, natrijum bikarbonat) značajno povećavaju renalnu ekskreciju salicilata. Ne miješati ga sa ostalim ulcerogenim lijekovima kao što su kortikosteroidi koji povećavaju klirens aspirina. Ne miješati ga sa lijekovima koji mogu uzrokovati koagulopatije i povećati rizik od krvarenja.

Atipamezol (α-2 adrenergički agonist)

Alfa-2 antagoinst i kao takav antagonizuje ostale lijekove koji se vežu za α-receptore i sprječava njihovo djelovanje a to su: ksilazin, medetomidin, deksmedetomidin, romfidin.

Atropin sulfat (antiholinergik)

Navedeni lijekovi mogu povećati aktivnost ili toksičnost atropina i njegovih derivata: amantidin, antiholinergički mišićni relaksanti, antihistaminici, fenotijazini, prokainamid, triciklični antidepresanti. α-2 agonisti: povećavaju arterijalni pritisak, srčani ritam i incidencu aritmije. Kortikosteroidi (duže korištenje): mogu izazvati povećanje intraokularnog pritiska. Ne miješati ga sa alkalnim otopinama. Antagonizuje efekte holinergičkih lijekova (npr. metoklopramid).

Azatioprin (imunosupresiv)

Aplicirati ga pažljivo sa ostalim lijekovima koji suprimiraju koštanu srž. Korištenje se kortikosteriodima povećava rizik od razvoja pankreatitisa.

Bizmut subsalicilat (antidijaroik)

 Može pogoršati efekte NSAID-a kada se apliciraju zajedno. Bizmut može prevenirati oralnu apsorpciju nekih lijekova (tetraciklini).

Budezonid (kortikosteroid)

Ne aplicirati da sa lijekovima koji povećavaju pH želudca (antacidi, antisekretorni lijekovi). Zbog toga što ga metabolizira citohrom P450 enzimi, ostali lijekovi koji inhibiraju ove enzime mogu inhibirati metabolizam ovog lijeka.

Cimetidin hidrohlorid (antiulcerni lijek)

Inhibitor je P450 enzima. Može povećati koncentracije ostalih lijekova zbog inhibicije hepatičnih enzima: diazepam, propranolol, hloramfenikol, lidokain, metronidazol, triciklični antidepresanti, teofilin. Povećava pH želuca, koji inhibira oralnu apsorpciju nekih lijekova (npr. itrakonazol i ketokonazol). Inhibira i oralnu apsorpciju suplemenata željeza.

Ciklosporin A (imunosupresiv)

Povećanje koncentracije ciklosporina u krvi mogu izazvati: amiodaron, azitromicin, azolni antifungalni lijekovi, bromokriptin, cimetidin, kortikosteroidi, enrofloksacin, estrogeni, makrolidi, metronidazol, metoklopramid. Snižene koncentracije izazivaju: klindamicin, grizeofulvin, karbamazepin, rifampin, trimetoprim, fenobarbital.

Deksametazon (kortikosteroid)

Aplikacija zajedno sa NSAID povećava rizik od gastrointestinalne povrede. Ne miješati sa acidifirajućim otopinama. Ne koristiti ga sa vakcinama. Zbog izazivanja hipokalijemije može povećati tosičnost srčanih glikozida. Eferdin može uzrokovati smanjenje nivoa deksametazona u krvi i grešku u testu imunosupresije. Korištenjem zajedno sa antiholinergičnim lijekovima može izazvati povećanje intraokularnog pritiska.

Diazepam (benzodiazepin; antikonvulziv)

Deksametazon: može smanjiti nivoe diazepama. Cimetidin i eritromicin: smanjuju metabolizam benzodiazepina. Omeprazol: inhibicija metabolizma i povećanje nivoa diazepama. Izrazito je lipofiličan i vezat će (adsorbirat će se) se za plastične kontejnere, ambalažu infuzije. Držanje diazepama u ovakvim ambalažama nije preporučljivo. Nije rastvorljiv u vodenim topinama. Miješanje sa vodenim otopinama može dovesti do precipitacije.

Digoksin (kardijačni glikozid)

Redukciju serumskih nivoa digoksina izazivaju: aminosalicilna kiselina, antacidi, hloramfenikol, cimetidin, metoklopramid, fenobarbital. Povećanje serumskih nivoa, smanjenu stopu eliminacije ili povećavanje toksičnih efekata izazivaju: amiodaron, antiholinergici, ciklosporini, diazepam, eritromicin, furosemid, ketokonazol, omeprazol, tetraciklini, penicilamini, spironolakton.

Doksiciklin (tetraciklični antibiotik)

Antacidi, oralni: kada se apliciraju oralno, tetraciklini heliraju divalentne ili trivalentne katione što može smanjiti apsorpciju tetraciklina. Penicilini: nije preporučljiva upotreba sa tetraciklinima.