INDIGESTIJE

Čest poremećaj kod mliječnih štalskih krava koje se javlja zbog promjene kvaliteta i konzumacije veće količine hrane.

ETIOLOGIJA

Razlikuju se jednostavna, kisela, bazna i vagusna indigestija. Jednostavna indigestija nastaje obično zbog obilne ishrane (silaža i žitarice), gruba hrana i zbog naglih promjena u ishrani. Obično nema potrebe za liječenjem (u nekim slučajevima uraditi transfaunaciju).

  • Kisela indigestija (akutna ruminalna acidoza) je najčešća indigestija koja nastaje zbog nagle konzumacije toksičnih doza hraniva koja sadrže ugljikohidrate kao što su žitarice. Poremećaj mogu izazvati i jabuke, grožđe, hljeb, tijesto, šećerna repa i pivski kvasac. Subakutna ruminalna acidoza (SARA) nastaje usljed poremećaja fermentacije u buragu uzrokovanom usljed ingestije velilih količina koncentratnih hraniva i nedovoljne količine vlakana kako bi se povećala produkcija mlijeka u ranoj fazi laktacije.
  • Bazna indigestija (ruminalna alkaloza) je indigestija koja nastae usljed povećanja pH buragovog sadržaja iznad 7.2 usljed povećane koncentracije amonijaka, a koje nastaju usljed povećane konzumacije hrane bogate proteinima (uz obrok siromašan ugljikohidratima), naglog davanja proteinskih hraniva (soja), trovanja urejom, ishrane bogate nitratima, konzumacija veće količine mlade trave ili davanje pokvarene hrane.
  • Vagusna indigestija može nastati kao komplikacija trumatskog retikuloperikarditisa (oštećenje n.vagus i posljedično se javlja disfunkcija rumena) i usljed retikularnih adhezija (najvažniji uzrok koji se javlja usljed mehaničkog oštećenja motiliteta retikuluma i ezofagealnog žlijeba).

EPIDEMIOLOGIJA

Kisela indigestija

Najosjetljivija su goveda koja se nalaze u hranilištima, a koja se hrane sa velikim količinama ugljikohidrata kako bi im se što prije povećala tjelesna težina. Kritičnim periodom za razvijanje poremećaja se smatra naglo povećanje količine davanja žitarica u odnosu na na prethodni režim ili kada se životinje hrane ad libitum. SARA se javlja tokom perioda tranzicije iz gravidne, zasušene krave u negravidnu, muznu kravu. Tokom ovog perioda dolazi do mijenjanja režima ishrane koja je bila bogata vlaknima i siromašna koncentratima u ishranu bogatu koncentratima, a siromašnu vlaknima. Do 20% krava na farmama u ranim fazama laktacije ima pH ispod 5.5 što predstavlja indikaciju SARA. Morbiditet se može kretati od 10% do 50% uz visok mortalitet koji može kod netretiranih slučajeva iznositi i do 90%, a u slučaju liječenja između 30% i 40%. Pšenica, ječam i kukuruz su najtoksičniji kada se unesu u velikim količinama, dok su zob i sirak manje toksični. Sve žitarice su toksičnije kada su zdrobljene ili samljevene jer izlažu veću količinu škroba.

Bazna indigestija

Javlja se kod svih kategorija goveda, a najosjetljivija su junad u tovu. Pojavljuje se sporadično osim kod otrovanja sa urejom. Nastanku bazne indigestije pogoduje hrana bogata sa proteinima, a istovremeno siromašna sa ugljikohidratima kako bi se potakla muznost krava i kondicija bikova te ubrzao tov junadi. Neracionalna primjena azotnih tvari u hrani kao što je ureja. Povećan pH buraga dovodi do rasta truležnih bakterija koje oslobađaju veliku količinu amonijaka.

Vagusna indigestija

Najčešća je kod goveda sa historijom traumatskog retikuloperikarditisa, a koji se javio nekoliko sedmica ili mjeseci prije.

KLINIČKA SLIKA

Kisela indigestija

Brzina pojave kliničkih znakova varira od prirode hraniva (brže se javlja kod samljevenih žitarica), količine pojedenih žitarica (težina kliničkih znakova raste sa količinom ingestiranih žitarica). Tipični znakovi oboljenja: depresija, dehidracija (teška i progresivna), smanjena aktivnost (nesiguran hod, problemi sa vidom, laminitis), slabost, abdominalna distenzija, dijareja (uvijek prisutna) i anoreksija. Lijeva paralumbalna jama je čvrsta i tjestasta. Rumenoretikularne kontrakcije se često odsutne. pH buragovog sadržaja je obično ispod 5. Tjelesna temperatura je obično u fiziološkim granicama ili ponekad ispod. Puls je obično povećan i raste sa težinom oboljenja. Životinja nakon 48h obično leži uz glavu zabačenu na bokove što se može pogrešno protumačiti kao puerperalna pareza. Perakutna: teško depresivno stanje, životinja leži na bokovima, nemogućnost ustajanja, javlja se sljepilo, zjenice su dilatirane i pupilarni refleks je oslabljen. Stepen dehidracije iznosi 8-12% tjelesne težine. Abdominalna distenzija je izražena. Puls: 110-130/min. pH buragovog sadržaja ispod 5, ali iznad 4. Nema živih protozoa. Akutna: depresivno stanje, nesiguran hod, izražena anoreksija, zjenice blago proširene uz slab pupilarni refleks. Stepen dehidracije iznosi 8-10% tjelesne težine. Abdominalna distenzija je umjerena. Puls: 90-100/min. pH buragovog sadržaja između 5 i 6. Nema živih protozoa. Subakutna: životinja svjesna okoline, nema problema sa hodanjem, apetit je blago smanjen, zjenice normalne. Stepen dehidracije iznosi 4-6% tjelesne težin. Abdominalna distenzija je umjerena ili nije izražena. Puls: 72-84/min. pH buragovog sadržaja između 5.5 i 6.5. Mogu se pronaći žive protozoe. Umjerena: životinja nema problema sa snalaženjem u prostoru, normalno hoda i ima normalan apetit.

Stepen dehidracije je neprimjetan. Abdominalna distenzija nije signifikantna. Puls fiziološki. pH buragovog sadržaja između 6.5-7. Normalna protozoarna aktivnost.

Bazna indigestija

Najčešće je subakutnog toka. Dolazi do pada produkcije mlijeka. Usljed hipomagnezijemije se javljaju znakovi pareze (nesiguran hod ili ležanje), a kod težih slučajeva se javlja recidivirajući nadam sa atonojom buraga. pH kod lakših slučajeva iznoasi od 7.5 do 8. Intoksikacija izazvana urejom ima perakutan ili akutni tok. Kod lakših slučajeva se javljaju probavni poremećaji i poliurija. U težim slučajevima preovladavaju nervni znakovi i to vrlo brzo nakon obroka sa urejom (do 30 min.). Znakovi su progresivni i uključuju: potištenost, nemir, razdražljivost, trzanje mišića, obilno mokrenje (nakon čega se javlja grč uretre), kolike, česta defekacija, hipersalivacija i egzoftalmus. Disanje je otežano (miris amonijaka), burag atoničan i često sa nadamom. Životinja obično ugiba.

Vagusna indigestija

Javljaju se tri sindroma: (I) ruminalna distenzija sa hipermotilitetom, (II) ruminalna distenzija sa atonijom i (III) opstrukcija pilorusa i abosomalna impakcija. Klinički znakovi koji su karakteristični za sva tri sindroma: inapatenca (nekoliko dana) ili anoreksija (uz evidentan gubitak tjelesne težine), uvećan abdomen (bilateralno), dehidracija i disbalans elektrolita sa metaboličkom alkalozom, uvećan rumen (može se rektalno palpirati), rijedak feces sa neprobavljenim sadržajem, uvećan abomasum usljed povećane količine sadržaja, vitalni znakovi su u fiziološkim granicama i odgovor na liječenje je neadekvatan.

DIJAGNOZA

Oboljenje se obično može dijagnosticirati na osnovu anamneze i kliničke pretrage životinje. Terenski i laboratorijski nalazi mogu služiti kao konfirmacijski testovi naročito u slučaju SARA.

Kisela indigestija: pH buragove tečnosti: izvodi se ruminocenteza kako bi se došlo do sadržaja buraga. Pretraga protozoa: mikroskopska pretraga buragove tečnosti. Biohemija: stepen hemokoncentracije (hematokrit) se povećava kako se tečnos povlači u burag i vjerovatno je najbolji indikator težine ruminalne acidoze. pH urina: u uznapredovalnim slučajevima se kreće između 4.5-5. Smanjen procenat masti u mlijeku: pH buraga je direktno povezan sa koncentracijom masti u mlijeku i pat mliječnog proteina ispod 1.15:1 je indikativan znak prisustva SARA.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Kisela indigestija (jednostavna indigestija, puerperalna pareza, toksemija). Vagusna indigestija (hronični traumatski retikuloperikarditis, abosomalna ili impakcija omasuma, fitobezoarim abozomalni ulcer bez melene).

LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA

Kisela indigestija

Cilj terapije: korekcija ruminalne i sistemske acidoze i prevencija daljnje produkcije laktata, popravljanje gubitaka tečnosti i elektrolita i održavanje volumena krvi, uspostavljanje normalnog motiliteta predželudaca i crijeva. Perakutni slučajevi: ruminotomija, natrijum bikarbonat 5 l (5%) IV u 30 min. (za 450 kg tjelesne težine) koju prati izotonična tečnost i elektroliti 150 ml/kg tjelesna mase tokom sljedećih 6-12h. Akutni slučajevi: razmotriti prinudno klanje, ruminalna lavaža ili rumenotomija, natrijum bikarbonat i fluidi IV kao u peraktunim slučajevima, ishrana sijenom. Subakutni slučajevi: magnezijum hidroksid 500g/450 kg tjelesne težine ili magnezijum oksid u 10 l vode aplicirani direktno u rumen, fluidi ako je potrebno, ishrana sijenom, oporavak kroz 24-36h. Umjereni slučajevi: ishrana sijenom i posmatranje tokom 48h.

Bazna indigestija

U slučaju akutne alkaloze daje se 1-2 litre 2.5% rastvora sirćetne kiseline PO, 50-70 ml mliječne kiseline rastvorene u 8-10 litara vode, askrobinska kiselina 50g rastvorene u vodi, 100-200 g glutaminske kiseline u 10 litara vode PO. U lakšim slučajevima dobar efekat može se postići davanjem 500g šećera sa 100-150 g kalcijum karbonata (stočna kreda) u 2 litre vode. U prometu postoje gotovi lijekovi za suzbijanje alkaloze buraga.

Vagusna indigestija

Prognoza u većini slučajeva nije zadovoljavajuća ali može se pokušati sa lavažom buraga, IV terapijom sa fluidima i elektrolitima u kombinaciji sa laksativima (balansirane tečnosti tokom 3 dana uz PO aplikaciju mineralnih ulja 5-10 l dnevno tokom 3 dana) i rumnotomijom.

Kontrola

Kisela indigestija: goveda se mogu hraniti od početka do kraja sa visokim koncentracijama žitarica ukoliko se vodi računa o postepenoj adaptaciji na hranivo. Najsigurnija procedura je miješanje obroka koji se sastoji od 50% do 60% kabaste hrane i 40-50% žitarica kao početni odnos tokom 7-10 dana uz stalni nadzor. Ukoliko su rezultati zadovoljavajući onda se tokom svaka 2-4 dana kabasta hrana umanjuje za 10% sve do nivoa od 10% do 15% kabaste hrane u obroku uz obavezan dodatak vitaminsko-mineralnih suplemenata.

Bazna indigestija: povećati hraniva sa lakosvarljivim ugljenim hidratima kao što su melasa, repa, žitarice, sijeno dobrog kvaliteta, a smanjiti proteine u obroku.

Vagusna indigestija: prevencija traumatskog retikuloperikarditisa kroz poboljšavanje uvjeta držanja i ishrane kao i povremeno korištene retikularnih magneta.

.