EUROPSKA GNJILOĆA

Oboljenje pčelinjeg legla kojeg uzrokuje nesporulirajuća gram- pozitivna bakterija Melissococcus pluton. Svrstano je na B listu zaraznih bolesti pčela-OIE.

ETIOLOGIJA

Melissococcus pluton je kokoidna/kopljasta, mikroaerofilna, gram-pozitivna bakterija koja pripada rodu Melissococcus. Često se nalazi udružena sa ostalim bakterijama iako one ne izazivaju oboljenje ali imaju utjecaja na boju, miris i konzistenciju umirućih larvi. To su najčešće: Achromobacter eurydice/Bacterium eurydice, Lactobacillus kunkeei/Fructobacillus fructosus, Bacillus pumilus, Enterococcus faecalis, Paenibacillus alvei/Bacillus alvei, Brevibacillus laterosporus i Paenibacillus dendritformus.

EPIDEMIOLOGIJA

Širi se između kolonija putem odraslih pčela. Inficirane odrasle pčele radilice širi uzročnika u koloniji i između kolonija i pčelinjaka. Prenos se također javlja prilikom vrcanja meda kontaminiranom opremom. Uzročnik može inficirati sve tri kaste u košnici. U pčelinjacima sa kliničkim znakovima oboljenja, gotovo je vjerovatno da sve odrasle pčele nose uzročnika. Kolonije koje se koriste za polinaciju su značajno osjeteljivije na uzročnika jer se često drže jedna blizu druge što povećava šanse za transmisiju patogena između kolonija. Infekcija larvi se odvija kada mlada larva konzumira uzročnika putem hrane. Iako se može pronaći svugdje u košnici, multiplikacija bakterije se odvija jedino u larvi (srednje crijevo). Osjetljivost larve na infekciju ovisi od ishrane, starosti i njene genetike kao i soja i infektivne doze patogena. Ishod infekcije je promjenjiv, od toga da larva može domah uginuti do toga da larve mogu preću u stadij pupe i kasnije preći u adulta. Međutim, većina njih ugine prije dostizanja stadija pupe (od 4. do 5. dana starosti). Uzročnik se može detektovati u larvi bez ikakvih znakova oboljenja.

KLINIČKA SLIKA

Znakovi koji se javljaju kod oboljenja uključuju iregularan obrazac zatvaranja komorica saća (zatvorene i nezatvorene ćelije nepravilno raspoređene po okviru). M. pluton obično pogađa mlade larve koje ugibaju sklupčane prije poklapanja ćelije. Mlade larve leže na dnu ćelije i gotovo su uvijek transparentne sa vidljivom trahejom. Boja se mijenja od biserkaste do bijele i zatim smeđe. Larve ugibaju između 4. i 5. dana starosti, rijetko u poklopljenim ćelijama. Inficirane larve zauzimaju neprirodan položaj u ćeliji (uvrnute oko zidova). Konačno se raspadaju tako da formiraju suhe gumenste ljuspice koje se lagano mogu ukloniti. Teško pogođeno leglo može imati veoma ustajali ili kiselkasti miris, slično kao sirće, ali najčešće nema mirisa i zavisi od prisustva saprofita. Naknadna infekcija sa varoom prije kolapsa kolonije može izazvati sličnu pojavu legla što je značajno u diferencijalnoj dijagnozi.

DIJAGNOZA

Zasniva se na identifikaciji uzročnika i prisustvu kliničkih znakova. Uzročnik se može identificirati bakterijskom izolacijom, antigenom detekcijom, mikroskopijom (svježe larve), PCR i real-time PCR.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Američka gnjiloća, teška infestacija sa varoom.

PROGNOZA

Postoji veliki varijabilitet ishoda infekcije koji ovise od raznih faktora kao što su genetska pozadina domaćina, ponašanje domaćina (stepen higijene u košnici), faktori okoline (ishrana), koinfekcije i virulencija soja. Neke kolonije mogu uspješno prebroditi infekciju dok kod nekih može doći do izraženog slabljenja što na kraju može uzrokovati njen konačni kolaps. Mnoge kolonije koje se oporave od oboljenja su u riziku od njegove ponovne pojave kasnije tokom perioda stresa kolonije.