DIJAREJA KOD KUĆNIH LJUBIMACA

Dijareja označava povećanje frekvencije, fluidnosti ili volumena fecesa, a koji se može razlikovati u trajanju (akutna ili hronična), patofiziološkim mehanizmima (osmotska, sekretorna, upalna i dijareja usljed poremećaja pokretljivosti crijeva) te anatomskom lokacijom (tanko ili debelo crijevo). Dijareja je simptom, a ne oboljenje i primarni je znak oboljenja crijeva, međutim može isto tako biti i manifestacija neke druge sistemske bolesti. Tokom dijareje prisutno je povećano gubljenje vode i elektrolita (natrijum, hlor, kalijum i bikarbonati) u tečnom fecesu. Dehidracija i poremećaj elektrolita u krvi se javlja kada ovi gubici nisu adekvatno nadoknađeni.

Simptom Tanka crijeva Debela crijeva

Volumen (količina) fecesa

Veliki

Mali

Učestalost (frekvenca) defekacije

Četverostruko povećanje

Osmostruko povećanje

Hematokezija (krvava stolica)

Nije prisutna ili je krv promijenjena

Nije prisutna ili je krv svježa

Fekalna sluz

Ne

Obično prisutna

Steatoreja (prisustvo masti u stolici)

Moguća

Ne

Tenezmi (naprezanje, nagon za defeciranjem)

Nisu prisutni

Česti

Diskezija (poteškoća u defekaciji)

Ne

Česta

Flatus/čujnost (zvukovi) crijeva

Prisutni

Prisutni

Emeza (povraćanje)

Moguće

Moguće

Gubitak tjelesne mase

Često

Rijetko

Tabela 1. Diferenciranje dijareje uzrokovanih poremećajima u tankom crijevu od dijareje uzrokovane poremećajima u debelom crijevu (Chandler, 2011).

Korisna pitanja prilikom uzimanja anamneze od vlasnika životinje:
Da li je životinja konzumirala drugu hranu od uobičajene?
Kakav je apetit kod životinje?
Kada je izvršena dehelmintizacija i kakva je vakcinalna historija?
Da li je oboljela životinja dolazila u kontakt sa drugim životinjama i da li ima prisutnih drugih životinja u domaćinstvu?
Da li su se slični klinički znakovi (gastrointestinalni) javljali prije?
Da li životinja povraća?
Da li životinja gubi tjelsenu masu?

AKUTNA DIJAREJA

Akutna dijareja se definira kao abnormalno česta pasaža polutečnog ili tečnog fekalnog sadržaja koji traje kraće od 14 dana. Primarni je znak intestinalnog oboljenja ali može biti manifestacija nekog sistemskog oboljenja. Akutna dijareja kod većine životinja se javlja zbog hranidbenih greški i ne zahtijevaju daljnju, kompleksniju pretragu/pristup ili tretman. Međutim, akutna dijareja može biti znak poremećaja ili oboljenja koja zahtijevaju specijalniji dijagnostički pristup i terapiju jer neki od uzroka mogu biti po život opasni (npr. infektivni uzročnici, trovanja, sindrom hemoragične dijareje, akutni pankreatitis).

Uzročnici akutne dijareje tankog crijeva kod pasa i mački

Uzrok Primjer Komentar

Povezan sa ishranom

Prejedanje (naročito kod mladunčadi),
Izmjene hrane.
Pokvarena hrana.

Uključujući promjene hrane koji izazivaju alergiju/hipersenzitivnost

Paraziti/protozoa

Paraziti: najčešće askaride (Toxocara i Toxoascaris spp. kao i Ancylostoma i Uncinaria spp.)
Protozoa (Giardia spp, Coccidia, Cryptosporidium spp.)

–

Bakterije/virusi

Viralni enteritis: parvovirus/ panleukopenija, koronavirus, štenećak, virus feline imunodeficijencije (FIV), virus mačije leukemije, osali virusi (adenovirus, norovirus, torovirus).
Bakterijski enteritis: Campylobacter spp., Salmonella spp., E.coli, Clostridium spp.

–

Toksini

Olovo
Organofosfati
Biljke
Ingestija većine toksina uzrokuje akutnu dijareju ponekad u kombinaciji sa ostalim sistemskim znakovima.

Biljke koje mogu uzrokovati dijareju ukoliko se ingestiraju (kao i ostale kliničke znakove) uključuju: đurđica, narcis, aloa vera, šparoga, krizanteme i ciklame.

Clostridium perfingens tip A

Akutni hemoragični sindrom dijareje (AHDS)

Sindrom koji se očituje akutnom pojavom povraćaja i krvave dijareje. Pacijenti imaju značajnu hemokoncentraciju (povišen hematocrit) sa normalnim ili sniženim plazma proteinima usljed gubitka proteina u crijevima. Najčešće je opisana kod manjih rasa pasa, ali psi bilo koje rase mogu biti pogođeni.

Sekundarna gastrointestinalna oboljenja

Akutni pankreatitis
Teško sistemsko oboljenje

–

Tabela 2. Uzročnici akutne dijareje tankog crijeva kod pasa i mački (Maddison et al., 2022)

Simptomatska terapija kod pasa i mački sa akutnom, samolimitirajućom dijarejom uključuje empirijsku terapiju (terapija zasnovana na iskustvu) jer je uzrok kod većine ovakvih poremećaja neutvrđen. Primarni cilj simptomatske terapije je uspostavljanje i održavanje balansa fluida i elektrolita, modifikacija ishrane, administracija antihelmintika širokog spektra djelovanja i korištenje antimikrobnih lijekova kada je indicirano (u slučaju dijagnosticiranih infektivnih oboljenja). Uskraćivanje hrane za 12-24h i potom davanje manje količine lako probavljive hrane ponekad može biti sve što je potrebno. Korištenje antidijaralne terapije obično nije potrebno, a u nekim slučajevima je i kontraindicirano (naročito ako je dijareja infektivnog porijekla). Slučajevi koji se očituju težom dijarejom i sistemskim znacima poput pireksije i neutropenije zahtijevaju agresivniju terapiju i pretragu životinje. U diferencijalnoj dijagnozi dijareje najozbiljnija klinička manifestacija je povezana sa infektivnim enteridisima, intestinalnim opstrukcijama, ingestiranim stranim tijelima, hemoragičnim gastroenteritisom kod pasa, akutnim pankreatitisom i hipoadrenokorticizmom.

Općeprihvaćeno je da dijareja ima klinički signifikantne efekte na hidraciju, perfuziju, elektrolite i acidobaznu ravnotežu kod štenaca, mačića i minijaturnih pasa. Hipoglikemija je relativno česta abnormalnost u ovim slučajevima.
Neki psi sa dijarejom koja se javlja usljed primarnih intestinalnih poremećaja (npr. salmoneloza ili trihurijaza) mogu razviti sličnu kliničku sliku kao i psi sa tipičnim hipoadrenokorticizmom (Addisonova bolest), npr. hiponatrijemija, hiperkalemija i blago do umjerenu prerenalnu azotemiju. Ovakvu pseudo-Adisonsku prezentaciju treba imati na umu kada se razmatra mogućnost hipoadrenokorticizma u ovim slučajevima.

HRONIČNA DIJAREJA

Hronična dijareja perzistira duže od 14 dana, dakle nije samolimitirajuća te stoga zahtijeva kompleksniji dijagnostički pristup. Također epizode dijareje koje se javljaju nakon 3-4 sedmice se smatra hroničnom dijarejom. Prije uzimanja anamneze od vlasnika potrebno je obratiti pažnju na rasu životinje jer određene rase pasa i mački su predisponirane za specifična gastrointestinalna oboljenja. Pojava primarnog oboljenja, uzroka dijareje, varira sa starošću (npr. kod mladnih životinja to su infektivni uzročnici dok su kod starijih neoplastična oboljenja). Dijareja obično nije jedini klinički znak i često je udružena sa povraćanjem, hiporeksijom, gubitkom tjelesne mase, pruritusom, poliurijom/polidipsijom.

Hronična dijareja je najčešći klinički znak hroničnih inflamatornih enteropatija kod kojih se ne zna primarni uzročnik, ali koje odgovaraju na terapiju te su na osnovu toga odgovora podijeljene na: (1) enteropatije koje odgovaraju na promjenu hrane (eng. food-responsive enteropathy-FRE), (2) enteropatije koje odgovaraju na upotrebu antibiotika (eng. antibiotic-responsive enteropathy-ARE) i (3) enteropatije koje odgovaraju na terapiju sa glukokortikoidima i ostalim imunosupresivnim lijekovima (eng. immunosuppressant-responsive enteropathy-IRE).

Uzročnici hronične dijareje tankog crijeva kod pasa i mački

Uzrok Primjer Komentar

Povezan sa ishranom

Enteropatije osjetljive na hranu.

Intolerancija na hranu je neimunološka reakcija na komponente hrane, npr. gluten, konzervanse, koštani material i ostale iritanse.
Alergija na hranu/hipersenzitivnost je imunološka reakcija na komponente u hrani, npr. govedina, piletina ili mlijeko.
Dijagnoza alergije na hranu ili intolerancije je često dug process koji uključuje pokušaje i isključivanje određenih hraniva, jer ne postoje odgovarajući testovi.

Paraziti/protozoa

Kao i kod akutne.

–

Bakterije/virusi

Campylobacter, Salmonella, felini infektivni peritonitis.

–

Neutvrđeni ali koje odgovaraju na terapiju sa antibioticima

Dijareja osjetljiva na antibiotike (eng. antibiotic-responsive diarrhea-ARD).
Sekundarno prerastanje bakterija u tankom crijevu (seng. secondary small intestinal bacterial overgrowth-SIBO).

ARD: dijareja tankog crijeva koja odgovara na terapiju sa antibioticima bez identificiranja uzročnika. Idiopatski je sindrom koji se javlja kod mladih, velikih rasa pasa.
SIBO: sekundarno u odnosu na osnovni problem kao što je insuficijencija egzokrinog pankreasa, upalna bolest crijeva, parcijalna opstrukcija ili poremećaj motiliteta.

Infiltrativni

Dijareja koja odgovara na terapiju sa imunosupresivima ili neresponsivna hronična enteropatija, često nazvana i upalna bolest crijeva, nrpr. limfocitni-plazmacitni enteritis i eozinofilni enteritis;
Difuzni ili fokalni limfom;
Adenokarcinom/adenoma;
Tumor mast ćelija (kod mački);
Tumor glatkih ćelija/tumor stromalnih ćelija (psi).
Dijareja je najčešći klinički znak IBD kod pasa dok je povraćanje najčešći klinički znak IBD-a kod mački. Biopsija crijeva je neophodna kako bi se karakterizirala infiltrativna upala crijeva (IBD ili neoplazija) i/ili enteropatija usljed gubitka proteina.

Zanemarivi

Limfangijektazija:
Nasljedna selektivna deficijencija kobalmina;
Hronična parcijalna opstrukcija.
Limfangijektazija je obično sekundarna u odnosu na IBD ali postoji i primarna forma.

Sekundarni GIT poremećaji

Hipoadrenokorticizam (psi);
Hipertiroidizam (mačke);
Egzokrina insuficijencija pankreasa;
Hronični pankreatitis;
Oboljenja jetre (hepatocelularni zastoj, holestaza, portalna hipertenzija);
Teško sistemsko oboljenje.

–

Tabela 3. Uzročnici hronične dijareje tankog crijeva kod pasa i mački (Maddison et al., 2022)

Enteropatija koja odgovara na promjenu hrane (eng. food-responsive enteropathy-FRE) je ona kod koje se klinički znakovi popravljaju tokom 2-4 sedmice nakon početka novog načina ishrane (npr. zamjena proteina piletine sa goveđim proteinom; hidrolizirani proteini; korištenje hipoalergene hrane). FRE je najčešći uzrok hronične inflamatorne enteropatije kod pasa, a javlja se u 50-60% slučajeva.

Enteropatija koja odgovara na terapiju sa antibioticima se još naziva i bakterijsko prerastanje u tankom crijevu (eng. small intestinal bacterial overgrowth-SIBO). Hronična ili rekurentna dijareja tankog crijeva je tipična za ARD, dok neki psi pokazuju znakove nalik kolitisu. Većina pasa je polifagična dok su mnogi i koprofagični, ali ponekad se može javiti i anoreksija koja može biti povezana sa stečenom deficijencijom kobalmina. Karakteristično se javlja kod mladih, velikih rasa pasa, naročito kod njemačkih ovčara. Pozitivan klinički odgovor na aplikaciju širokog spektra antibiotika je odlika ARD. Oksitetraciklini, metronidazol i tilozin su najefektivniji u terapiji ove enteropatije.

Enteropatija koja odgovara na terapiju sa glukokortikoidima i ostalim imunosupresivima se često naziva i idiopatskom upalnom bolešću crijeva. Liječenje limfocitno-plazmacitnog i eozinofilnog enteritisa uključuje primjenu glukokortikoida (prednizon/prednizolon ili budezonid) i/ili ostalih imunosupresivnih lijekova (ciklosporin, hlorambucil ili azatioprin). Ukoliko se pojave neželjeni efekti uzrokovani prednizonom (poliurija/polidipsija, letargija, zadihanost), daje se oralni deksametazon. Kod nekih pasa deksametazon se bolje tolerira i sporedni efekti su minimalni ili ne postoje. Terapija sa kortikosteroidima zahtijeva dug proces sa smanjivanjem doze nakon određenog perioda.

Uzročnici akutne i hronične dijareje tankog i debelog crijeva kod pasa i mački

Uzrok Primjer

Paraziti/protozoa

Giardia spp. (iako češće izaziva dijareju tankog crijeva može bit ii uzročnik dijareje debelog crijeva),
Tritrichomonas foetus (mačke),
Entamoeba spp.,
Trichuris vulpis i
Ancylostoma caninum.

Bakterije/virusi

Campylobacter spp.,
Clostridium perfringens i Clostridium difficile,
Salmonella spp. i
Yersinia enterocolitica.
Felini infektivni peritonitis (FIP);
Granulomatozni kolitis (bokseri i fransucki buldozi)- izazvan invazivnom i adherentnom E.coli.

Povezani sa hranom

Enteropatija koja odgovara na promjenu hrane;
Pasažirano strano tijelo;
Ishrana siromašna vlaknima.

Inflamatorni

Enteropatije koje odgovaraju na terapiju sa imunosupresivima: limfocitno-plazmociti enteritis (kolitis), eozinofilni enteritis (kolitis).

Neoplazija

Difuzni ili fokalni limfom:
Adenokarcinom;
Tumor mast ćelija (mačka);
Tumor glatkih ćelija/tumor stromalnih ćelija (psi).

Zanemarivi

Stresom induciran kolitis je relativno čest kod hospitaliziranih ili novopridošlih pasa u okruženje, a koji se može javiti usljed prerastanja Clostridium perfrigens.
Strukturno oboljenje kao što je cekokolična intususpencija (rijetko).

Tabela 4. Uzročnici akutne i hronične dijareje tankog i debelog crijeva kod pasa i mački (Maddison et al., 2022)

Iz navedenog se može zaključiti da je dijareja jedan od najčešćih simptoma sa kojim se sreću vlasnici i doktori veterinarske medicine u veterinarskoj praksi jer je širok spektar uzročnika (od infektivnih do neinfektivnih) koji mogu izazvati ovo stanje. Zbog toga što dovodi do poremećaja hidracije, elektrolita i acidobazne ravnoteže u organizmu neophodna je što hitnija intervencija. Iako u većini slučajeva akutne dijareje nije potrebno skoro pa nikakvo liječenje, izuzev uskraćivanja hrane, neophodno je isključivanje ostalih uzroka dijareje, naročito infektivnih, a potom i ostalih kao što su akutni pankreatitis i hipoadrenokorticizam. Ukoliko dijareja potraje duže od 14 dana smatra se hroničnom što zahtijeva studiozniji pristup problemu koji uključuje uzimanje u obzir hroničih enteropatija koje u prvom redu izaziva intolerancija i alergija na hranu, zatim neutvrđeni infektivni uzročnici i upalna stanja gastrointestinalnog sistema. Dijagnosticiranje i terapija hronične dijareje je dugotrajna, naročito ako je u pitanju intolerancija ili alergija na hranu. U ovim slučajevima je neophodan veliki broj pokušaja uključivanja i isključivanja raznih vrsta hraniva kako bi se pronašao i uklonio alergen koji uzrokuje dijareju. Tretman sa antibioticima i imunosupresivnim lijekovima često može dovesti do razvoja antibiotske rezistencije ili jatrogenih poremećaja (izazvanih sa imunosupresivnim lijekovima kao npr. Kušingova bolest). 

Izvori: 

  1. Gaschen F. 2006. Chronic Diarrhea in Dogs–Diagnostic Approach. World Small Animal Veterinary Association World Congress Proceedings, 2006
  2. Benvenuti E, Pierini A, Bottero E, Pietra M, Gori E, Salvadori S, Marchetti V. 2021. Immunosuppressant-Responsive Enteropathy and Non-Responsive Enteropathy in Dogs: Prognostic Factors, Short- and Long-Term Follow Up. Animals (Basel). 8;11(9):2637. doi: 10.3390/ani11092637. PMID: 34573603; PMCID: PMC8472317.
  3. Hall EJ. 2011. Antibiotic-responsive diarrhea in small animals. Vet Clin North Am Small Anim Pract. 41(2):273-86. doi: 10.1016/j.cvsm.2010.12.004. PMID: 21486636.
  4. Jergens AE, Heilman RM. 2022. Canine chronic enteropathy—Current state-of-the-art and emerging concepts. Front. Vet. Sci. Sec. Comparative and Clinical Medicine. doi.org/10.3389/fvets.2022.923013
  5. Gaschen FP, Merchant SR. 2011. Adverse Food Reactions in Dogs and Cats. Veterinary Clinics of North America: Small Animal Practice, 41(2), 361–379. doi:10.1016/j.cvsm.2011.02.005
  6. Todd RT. 2001. Inflammatory Bowel Disease in Dogs. Atlantic Coast Veterinary Conference.
  7. Washabau RJ, Day MJ. 2012. Canine and Feline Gastroenterology. First Edition. Saunders
  8. Hall EJ, Williams DA, Kathrani A. 2019. BSAVA Manual of Canine and Feline Gastroenterology. Third edition. The British Small Animal Veterinary Association.
  9. Tilley PL, Smith Jr. WKF, Sleeper MM, Brainard MB. 2021. Blackwell’s five-minute veterinary consult. Canine and Feline. Seventh Edition. John Wiley & Sons, Inc.
  10. Steiner JM. 2008. Small Animal Gastroenterology. Schlütersche Verlagsgesellschaft mbH & Co.KG.
  11. Chandler M. 2011. Saunders Solutions in Veterinary Practice. Small Animal Gastroenterology. Elsevier Ltd.
  12. Mott J, Morrison JA. 2019. Blackwell’s Five‐Minute Veterinary Consult Clinical Companion Small Animal Gastrointestinal Diseases. Wiley Blackwell.
  13. Jasani S. 2011. Saunders Solutions in Veterinary Practice. Small Animal Emergeny Medicine. Elsevier Ltd.
  14. Ettinger SJ, Feldman EC, Côté E. 2017. Textbook of Veterinary Internal Medicine; Diseases os the Dog and the Cat. Eighth Edition. Elsevier.
  15. Maddison JE, Volk HA, Church DB. 2022. Cninical Reasoning in Veterinary Practice. Second Edition. John Wiley & Sons Ltd.

Napomena: naši članci su isključivo informativnog karaktera te ne mogu ni na kakav način zamijeniti pregled i savjet doktora veterinarske medicine.