DERMATOFITOZE
Superficijalna upala kože koju uzrokuje gljivice iz rodova Microsporum, Trichophyton i Epidermophyton.
SINONIM:
Kožni lišajevi.
ETIOLOGIJA
Postoji oko 30 vrsta dermatofita, a infekciju najčešće izazivaju: Microsporum canis, M.persicolor, M.gypseum i Trichophyton spp. Nakon dolaska na dlačni pokrivač životinje, infektivne spore moraju prevazići prirodni mehanizam odbrane domaćina kako bi uspostavile infekciju. Pod optimalnom temperaturom sredine (25°- 37°C) infektivne spore mogu proklijati unutar 6h od prijanjanja za keratinocite. Infektivna forma ogranizma naziva se artrospora koja se formira segmentacijom i fragmentacijom fungalne hife. Ove infektivne spore su malene i mogu se prenositi putem čestica prašine ili preko predmeta.
Infektivni proces prolazi kroz tri faze: (I) adhezija artrokonidija za korneocite, (II) konidijalno klijanje i (III) fungalna invazija keratina.
EPIDEMIOLOGIJA
Između životinja ili između ljudi i životinja širi se direktnim kontaktom za inficiranim dlačnim pokrivačem ili derivatima kože kao i putem konataminiranih predmeta. Predisponirajući faktori za razvoj oboljenja su: hidratizirana i macerirana koža, oštećena koža(npr. atopijski dermatitis), stresogeni faktori, terapija nekog drugog oboljenja, slaba ishrana, prisustvo endo- ili ektoparazita, veći broj životinja na malom području. Persijske, himalajske i reks mačke zajedno sa jorkširskim i Jack-Russell terijerima imaju genetsku predispoziciju za razvoj oboljenja. Infekcija mački sa Trichophyton spp. su češće zimi i više se javljaju kod mački koje borave na farmama. Samolimitirajuće je kod zdravih životinja i većina infekcija prolazi bez potrebnog tretmana tokom 28 do 100 dana. Oporavak je povezan sa razvojem jakog celularnog imuniteta.
Oboljenje ima zoonotski karakter. U rizičnu skupinu, kod kojih se mogu razviti teže manifestacije oboljenja, spadaju: djeca, osobe kojima je urađena transplantacija i osobe sa kancerom, osobe sa imunokompromitirajućim bolestima i starije osobe. Najveća prevalenca oboljenja je u područjima sa toplijom klimom i povišenom relativnom vlažnošću zraka.
KLINIČKA SLIKA
Dermatofitoza je primarno folikularno oboljenje i najčešći klinički znakovi su: gubitak dlake, ljuštenje kože i varijabilni pruritis. Kod nekih životinja se pojavljuju prstenaste lezije sa centralnim dijelom koji zacjeljuje, a kojeg okružuju fine folikularne papule na periferiji. Klinička slika kod mački: hiperpigmentacija kože, fokalna ili multifokalna područja alopecije, kod mačića izraženo ljuštenje kože. Granulomatozni dermatitis (ulcerirani dermalni noduli) mogu se javiti kod infekcije sa M.canis. Klinička slika kod pasa: fokalna ili multifokalna alopetična područja (folikularne papule, ljuštenje kože i centralno područje hiperpigmentacije). Nodularne kožne lezije-kerion se mogu javiti na licu i ekstremitetima (područja duboke pioderme uzrokovana M.gypseum i Trichophyton spp.).
DIJAGNOZA
Dijagnoza oboljenja se utvrđuje na osnovu kliničke slike i korištenjem komplementarnih testova. Najčešće mjesto pojave infekcije su: šapice, periokularno područje, uši i unutarnji dio ušne školjke, rep i stomak. Pretraga sa Woodovom lampom: M.canis je jedini patogen od veterinarskog značaja koji flourescira pod UV svjetlom lampe. Preko 85% dermatofitnih infekcija se može ustanoviti direktnim pregledom zajedno sa uzimanjem strugotina kože i pregleda dlaka (mikroskopski). Uzročnik se može potvrditi i gljivičnim kulturama.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Psi (superficijalna stafilokokna pioderma i demodikoza), mačke (alergije na buhe i infestacije grinjama).
LIJEČENJE I KONTROLA OBOLJENJA
Oboljenje može proći bez ikakvog liječenja, ali se preporučuje kako bi se skratio tok infekcije te minimizirao prijenos na ostale životinje i ljude. Idealni režim liječenja uključuje tri elementa: topikalni, sistemski i okolišni tretman.
Skidanje dlačnog pokrivača odnosno šišanje nije preporučeno jer može doći do pogoršavanja kliničkih znakova i širenja infekcije naročito ako se koriste mašinice za šišanje. Ukoliko je šišanje neophodno, kao što je slučaj kod dugodlakih mački i pasa kod kojih je oboljenje teško iskorijeniti ili se ponovno vraća ili otežava terapiju jer se životinja ne može potpuno tretirati, onda se preporučuje da se uklanjanje dlaka (potpuno ili u području fokalnih lezija) obavi makazama sa zaobljenim vrhovima. Uklanjanje dlaka bi trebalo biti obavljeno na nekom papiru ili materijalu koji je lako ukolniti i odbaciti. Kako bi se minimizirala kontaminacija okoline životinja se prije šišanja može jednom ili dva puta potopiti u otopinu vapnenog sumpora.
Topikalna terapija je jednako važna kao i sistemska terapija i obično se koriste u kombinaciji. Terapija uklanja dermatofite iz dlačnog prekrivača koji predstavlja izvor zaraze za ostale životinje i ljude. Topikalno terapijom se minimizira širenje spora u okolinu, minimizira se potencijalni lažno pozitivne fungalne kulture i nepotreban produženi tretman. Topikalna terapija (dva puta sedmično, na čitavo tijelo): otopina vapnenog sumpora (razrjeđivanje 1:16), enilkonazol (topikalna otopina 0.2%); šamponi (kombinacija hlorheksidina+ miokonazol, hlorheksidin+ ketokonazol ili hlorheksidin+ klimbazol; razrjeđivanje 1:4 prije upotrebe).
Za vrijeme trajanja antifungalne terapije preopručuje se dva puta sedmično korištenje antifungalnih šampona ili potpuno potapanje životinje u antifungalne otopine.
Sistemska antifungalna terapija iskorijenjava fungalnu infekciju u dlačnom folikulu i koristi se u kombinaciji sa topikalnom terapjom i čišćenjem okoline. Indicirana je kod svih životinja sa dermatofitozom i jedina je terapija koja potpuno uklanja uzročnika iz dlačnog folikula. Sve dok se uzročnik ne ukloni iz dlačnog folikula, dlačni pokrivač će širiti spore uzročnika. Itrakonazol je lijek od izbora u liječenju dermatofitoze. Kod mački se koristi u dozi od 5mg/kg svaka 24 sata u režimu sedmica dana terapije/sedmica dana odmora kroz tri ciklusa ili do mikološkog izlječenja- negativni rezultat fungalne kulture ili PCR (većina infekcija se izliječi nakon 3-4 ciklusa). Deponira se u masnom tkivu i lojnim žlijezdama nekoliko sedmica od davanja. Humani lijek se može koristiti u ovoj dozi, ali je kapsule neophodno reformulirati. Kapsule itrakonazola se preporučuje davati sa hranom kako bi se smanjili neželjeni učinci gastrointestinalnog sistema i smanjio pH želučane kiseline te potaknula probava. Kod manjih pasa može se koristiti itrakonazol (jeftinija varijanta) u dozi od 5mg/kg svakih 24h. Veće rase pasa se mogu tretirati sa ketokonazolom (5 mg/kg svaka 24h) ili terbinafinom (30-40 mg/kg svaka 24 sata) koji je skuplja varijanta.
Stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom tretiranja dermatofitoza:
- Ketokonazol se ne koristi kod mački jer izaziva anoreksiju,
- Flukonazol se ne bi trebao koristiti u terapiji jer je najmanje efikasan lijek,
- Grizeofulvin se ne preopručuje u terapiji zbog sporednih efekata i
- Lufenuron je neefikasan.
Okolišni tretman uključuje čišćenje površina gdje životinja boravi, korištenje sapuna i deterdženata (izbjegavati izbjeljivače).
Posljednja izmjena: 24.02.2025. godine