ALERGIJE u veterinarskoj medicini

Imuni sistem igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja i štiti organizam protiv infekcija sa mikroorganizmima. Međutim, isti sistem može dovesti do pretjeranog imunog i upalnog odgovora koji rezultira u sporednim ishodima nazvanim hipersenzitivne reakcije. Tradicionalno, hipersenzitivne reakcije se dijele u četiri tipa:

  • Tip I: neposredna reakcija uključuje oslobađanje imunoglobulina (antitijela) E klase protiv rastvorljivog antigena. Ovo rezultira u degranulaciji mast ćelija i otpuštanju histamina i ostalih medijatora upale.
  • Tip II: citotoksične reakcije koje uključuju IgG i IgM klase antitijela prilikom čega dolazi do aktivacije sistema komplemenata i oštećenja ćelije ili njihove lize (npr. inkompatibilna transfuzija, neke autoimune bolesti).
  • Tip III: poznat i kao reakcija imunskih kompleksa koja uključuje antitijela klase IgG, IgM i ponekad IgA. Nakupljanje ovih kompleksa dovodi do aktivacije sistema komplemenata, što dovodi do polimorfonuklearne leukocitozne hemotakse i eventualnog oštećenja tkiva (npr. ”plavo oko” kod pasa, sipljivost kod konja)
  • Tip IV: odgođena, kasna reakcija koja uključuje T-ćelijsku posredovanu reakciju. T-ćelijski makrofazi se aktiviraju kao rezultat otpuštanja citokina što dovodi do oštećenja tkiva (npr. tuberkulinska reakcija)

Termin alergija je u svakidašnjem govoru poistovjećena sa hipersenzitivnim reakcijama tip I koje nastaju kada senzibilisan organizam dođe ponovo u kontakt sa alergenom na koji je senzibilisan. Mogu biti lokalne i sistemske. Anafilaksa predstavlja sistemsku hipersenzitivnu reakciju i predstavlja tešku, po život opasnu hipersenzitivnost čiji je okidač iznenadno izlaganje antigenu kod visoko senzibilisane životinje. Dolazi do generalizirane degranulacije mast ćelija i masivnog otpuštanja medijatora. Lokalne alergijske reakcije su ono o čemu govori najveći dio ovog članka, a to su alergijski dermatitisi. Pored dermatitisa u praksi se može sresti alergijska astma kao i alergijska reakcija na lijekove i vakcine. Tri glavna uzroka alergija kod kućnih ljubimaca su: buhe (alergija na ugriz buhe), hrana (alergija na bilo koji protein ili izvor ugljikohidrata) i okolina (polen, prašina, spore plijesni, grinje itd.).

ALERGIJA NA UGRIZ BUHE

Buhe su uzročnici pruritusa i alergijskog dermatitisa. Alergija na ugriz buhe (eng. flea allergy dermatitis-FAD) je zapravo najčešće dermatološko stanje kod kućnih ljubimaca u svijetu. Usprkos decenijama sigurne i efektivne kontrole infestacije sa buhama različitim produktima, mačija buha- Ctenocephalides felis (Sl.1) ostaje najznačajniji ektoparazit kod pasa i mački, čak i kod dobro, redovno održavanih kućnih ljubimaca. Psi ponekad mogu biti infestirani sa Ctenocephalides canis odnosno psećom buhom, ali Ctenocephalides felis felis je predominantna kod pasa i mački u većini regija na svijetu te je odgovorna za najveći broj oboljenja koja se javljaju kod kućnih ljubimaca, a povezana su sa njenom infestacijom.

Ctenocephalides felis (biorender.com)

Slika 1. Ctenocephalides felis (mačija buha) (biorender.com).

Kako bi se aktivno djelovalo protiv buha neophodno je znati njihov ciklus razvoja. Buha producira jaja na domaćinu (u dlaci vidljiva kao crne tačkice) koja otpadaju u prvih osam sati od produkcije. Velika koncentracija jaja se može pronaći na mjestima gdje životinja spava, jede,  odnosno gdje provodi većinu vremena. Jaja se izlijegaju nakon 1-6 dana. Larve se kreću slobodno u okolini i kreću se aktivno ispod namještaja, prostirača, duboko u tepihu ili ispod organskog otpada (trava, lišće) kako bi izbjegle svjetlost. Nakon 5-11 dana, larve produciraju silku-slične čahurice (kokoni) koji im služe za zaštitu i kao kamuflaža. Unutar kokona larve se razvijaju u pupe i nakon 5-9 dana postaju mlade odrasle buhe. Buhe u kokonima su dobro zaštićene od insekticida i nepovoljnih uvjeta okoline te tako mogu preživjeti, u stanju mirovanja i do 50 sedmica. Stimulirane domaćinovim kretnjama, vibracijama ili sa CO2 mlade buhe će napustiti kokon i brzo skočiti na njega. Ukoliko domaćin nije dostupan, novoizležene buhe mogu preživjeti nekoliko dana (do 2 sedmice) u vanjskom okruženju. Ukoliko ne nađu domaću životinju onda buhe mogu ugrizati ljude prije pronalaska odgovarajućeg domaćina. Odrasle buhe su permanentni paraziti životinja. Brzo nakon što dospiju na domaćina počinju sa ishranom. Prva jaja se produciraju na domaćinu nakon 36-48h. Odrasle buhe broje samo od 1-5% ukupnih buha u okolini. 95-99% buha su u fazi jajeta, larve ili pupe. Zapravo, smatra se da u područjima umjerene klime čine glavni izvor reinfestacije malih životinja.

Slika 2. Životni ciklus Ctenocephalides spp. (preuzeto iz: Textbook of Clinical Parasitology in dogs and cats, Beugnet F., Halos L., Guillot J., Ed Servet, 2018).

Značaj buha se ogleda i u tome što su one vektori oboljenjima poput bartoneloze- bolest mačijeg ogreba (uzročnik: Bartonella spp.), rikecioze (uzročnik: Rickettsia spp.), dipilidoze-pseća trakavica (uzročnik: Dipylidium caninum), leukemije mački (uzročnik retrovirus- FeLV) i feline infektivne anemije (uzročnik: Mycoplasma spp.). Oboljenja poput bartoneloze i dipilidoze su zoonotična, odnosno prenosiva na ljude sa primarnih domaćina (psi i mačke). FAD se naročito javlja u područjima gdje su buhe endemične, a to su područja sa niskom nadmorskom visinom, optimalnom temperaturom okoline 23ºC i relativnom vlažnošću zraka od 78%. Obična, jednostavna infestacija sa buhama kod životinja nije povezana sa pojavom hipersenzitivnih reakcija, a također dermatitis, pruritis i ostali klinički znakovi nisu povezani sa brojem parazita i mogu biti izrazito teški.

Psi

Alergija na ugriz buhe predstavlja hipersenzitivnu reakciju tipa I, tipa IV (odgođenu) i kutanu bazofilnu hipersenzitivnost. Generalno gledajući, većina alergija na buhe kod pasa ima neposrednu kožnu hipersenzitivnost (tip I), dok se u oko 30-tak % slučajeva javlja odgođena hipersenzitivna reakcija (tip IV). Tip I hipersenzitivne reakcije započinje dermatitisom kojeg izaziva ugriz buhe. 89% buha se hrani u toku prvih pet minuta od dospijeća na domaćina. Buhe zabadaju usta kroz epidermis u dermis i piju krv iz kapilara. Tokom ovog procesa one deponuju do 15 proteina pljuvačke (koji su i glavni alergeni) u epidermis i superficijalni dermis koji omekšavaju tkivo i sprječavaju koagulaciju krvi. U ranim fazama dermatitis kod pasa je pruritičan (Sl.3), eritematozan i papularan. U prvih 15-tak minuta se kod alergične životinje pojavljuju eritematozni (crveni osip) krugovi koji perzistiraju 2-4 sata. U narednih 12h eritem se postepeno smanjuje i zamjenjuje sa manjom, čvršćom eritematoznom papulom ograničena edemom koji perzistira 24-24h, a u nekim slučajevima i do 96h. FAD je jedini poznati pruritični dermatitis kod pasa koji konzistentno zahvata područja dorzolumbarne regije, unutrašnju i vanjsku površinu butine te ventralni dio abdomena i slabine (Sl.4).

Slika 3. Alergija na ugriz buhe: fibropruritični noduli u dorzolumbarnoj regiji (Bensignor, 2014).

Slika 3. Alergija na ugriz buhe: fibropruritični noduli u dorzolumbarnoj regiji (Bensignor, 2014).

Slika 4. Karakteristična distribucija lezija kod pasa sa alergijom na ugriz buhe (Podaci iz: Bruet et al., 2012).

Slika 4. Karakteristična distribucija lezija kod pasa sa alergijom na ugriz buhe (Podaci iz: Bruet et al., 2012).

Mačke

Kod mački klinička slika se razlikuje u odnosu na pse. Također kao i kod pasa, ne postoji starosna, rasna ili spolna predispozicija za razvoj alergije na ugriz buhe. U većini slučajeva kontrola buha je potpuno izostala, nekompletno odrađena ili u potpunosti pogrešno izvedena. Klinički znakovi su obično teži u toplijim mjesecima, naročito krajem ljeta kada je populacija buha najveća. Mnogi vlasnici upravo u ovom periodu prestaju sa primjenom preparata protiv buha jer misle da zaštita više nije potrebna. Klinički znakovi se ne razlikuju puno od ostalih alergija, što otežava dijagnozu, koje se javljaju kod mački i uključuju samostalno (u 75 % slučajeva) ili u kombinaciji: pruritus, milijarni dermatitis, samoizazvanu alopeciju, eozinofilni granuloma kompleks. Ove se formacije također javljaju u sklopu felinog atopijskog sindroma o kojem ćemo nešto više reći u narednim člancima.

Klinička slika: (I) milijarni dermatitis u 35% slučajeva, distribucija: kaudalni dio leđa i  bedara ili generalizirano; (II) simetrična alopecija u 39% slučajeva, distribucija: kaudalni dio leđa (Sl.5) i bokovi, abdomen; (III) pruritus i ekskorijacije glave i vrata u 38% slučajeva, distribucija: glava i vrat; (IV) eozinofilni granuloma kompleks u 14% slučajeva, distribucija: usta, gornja usna, brada, kaudalni aspekti stražnjih ekstremiteta, abdomen i prepone.

Slika 5. Samoizazvana lezija na leđima kod mačke usljed ugriza buhe (Noli and Colombo, 2020).

Slika 5. Samoizazvana lezija na leđima kod mačke usljed ugriza buhe (Noli and Colombo, 2020).

Definitivna dijagnoza alergije na ugriz buhe je poprilično teška i skupa pa je zapravo odgovor na terapiju i najbolji način potvrđivanja dijagnoze alergije. Ovo se postiže korištenjem proizvoda koji eliminiraju odrasle buhe sa kućnih ljubimaca i pomažu u prevenciji ugriza od buha. U cilju eliminacije buha iz okruženja i pomoći u prevenciji ugriza, svi kućni ljubimci u domaćinstvu bi trebali biti tretirani, ne samo oni za koje se pretpostavlja da imaju razvijenu alergiju. Ovo je ključna tačka u uspješnom programu kontrole ovih ektoparazita.

Tretiranje dermatitisa usljed ugriza buhe uključuje tri koraka:
Korak I: eliminacija buha sa životinje i okoline i prevencija reinfestacije tako što će se obezbijediti kontrola buha kod svih kućnih ljubimaca u domaćinstvu minimalno jednom godišnje (ogrlice, ampule, tablete koje vlasnik životinje može kupiti i primijeniti na kućnom ljubimcu),
Korak II: obezbijediti životinji olakšanje od alergijske reakcije i pruritusa (veterinarska intervencija) i
Korak III: tretiranje sekundarnih infekcija sa odgovarajućim oralnim i/ili topikalnim lijekovima (veterinarska intervencija).

Kontrola buha u okruženju životinje ne zahtijeva nužnu upotrebu hemijskih sredstava jer su buhe u kokonima izrazito dobro zaštićene od insekticida i nepovoljnih uvjeta okoline i mogu tako preživjeti u stanju mirovanja i do 50 sedmica. Čišćenje usisivačem može značajno da reducira njihov broj. Potrebno je obratiti pažnju na pravilno zatvaranje i odlaganje vrećice usisivača kako bi se prevenirao bijeg buha. Pored toga mogu se koristiti komercijalno dostupne zamke za buhe (neke mogu uhvatiti i do 85% otpuštenih buha).

Prema eksperimantalnoj studiji iz SAD-a zaključeno je da psi koji su kontinuirano izloženi buhama postali parcijalno (djelomično) ili potpuno imunotolerantni (opadanje hipersenzitivnosti),  na ugriz buhe i da se ova imunotolerancija može promijeniti odnosno smanjiti ukoliko su psi intermitentno (na prekide) izloženi buhama. Međutim, ono na što se posebno stavlja akcenat jesu oboljenja koja ovaj ektoparazit prenosi, a od značaja su i za ljudsku populaciju pa je stoga neophodna njihova kontrola. Također i rezultati studije o ranoj senzibilizaciji 12-sedmičnih mačića koji su razvili samo umjerene kliničke znakove (10/18 mačića) sugeriraju da mačke koje su rano izložene buhama tokom života imaju manje šansi za razvoj alergije nego mačke izložene kasnije.

Izvori:

  1. Abbas M, Moussa M, Akel H. Type I Hypersensitivity Reaction. [Updated 2023 Jul 17]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK560561/
  2. Halperin I. 2019. Allergies in Pets. UC Davis Veterinary Medicine.
  3. Božić T. 2012. Patološka fiziologija domaćih životinja. Naučna KMD. Beograd.
  4. Halliwell EWR. 2014. The Pathogenesis of flea bite allery in dogs. Veterinary Allergy. First Edition. John Wiley & Sons, Ltd.
  5. Dassot-Laffort C. 2009. Flea allergy in dogs: Clinical signs and diagnosis. EJCAP, 19 (3)
  6. Sykes JE. 2023. Green’s Infectious Diseases of the Dog and Cat. Fifth Edition. Elsevier.
  7. Tilley LP, Smith Jr. WKF, Sleeper MM, Brainard BM. 2021. Blackwell’s Five-Minute Veterinary Consult: Canine and Feline. Seventh Edition. John Wiley & Sons Ltd
  8. Tizard IR. 2022. Allergies and Hypersensitivity Disease in Animals. Elsevier.
  9. Tizard IR. 2018. Veterinary Immunology. Tenth Edition. Elsevier.
  10. Sousa CA. 2012. Flea allery and control. BSAVA Manual of Canine and Feline Dermatology. Third Edition. British Small Animal Veterinary Association.
  11. Wilkerson MJ, Bagladi-Swanson M, Wheeler DW, Floyd-Hawkins K, Craig, C, Lee KW & Dryden M. 2004. The immunopathogenesis of flea allergy dermatitis in dogs, an experimental study. Veterinary Immunology and Immunopathology 99 (3-4), 179–192. doi:10.1016/j.vetimm.2004.02.006
  12. Mueller RS, Janda J, Jensen-Jarolim E, Rhyner C and Marti E. 2015. Allergens in veterinary medicine. Allergy, 71(1), 27–35. doi:10.1111/all.12726
  13. Beugnet F, Halos L, Guillot J. 2018. Textbook of Clinical Parasitology in dogs and cats. Ed Servet.
  14. Noli C, Colombo S. 2020. Feline Dermatology. Springer
  15. Bowman DD. 2014. Georgi’s Parasitology for Veterinarians. 10th Edition. Elsevier.
  16. Centers for Disease Control and Prevention-CDC. 2019. Dipylidium caninum. https://www.cdc.gov/dpdx/dipylidium/index.html
  17. Centers for Disease Control and Prevention-CDC. 2022. Bartonella henselae infection or cat scratch disease (CSD). https://www.cdc.gov/bartonella/bartonella-henselae/index.html