VAKCINACIJA DOMAĆIH ŽIVOTINJA
Vakcine su biološki produkti čiji je glavni cilj stimulacija imunog sistema na prisustvo vakcinalnog antigena kako bi organizam u slučaju prirodnog kontakta sa istim mogao brzo i efikasno odgovoriti produkcijom antitijela. Pored uzročnika infektivnih oboljenja razvijene su vakcine i protiv neinfektivnih oboljenja kao i za svrhu genetske terapije. U veterinarskoj medicini vakcine se koriste za više od 400 oboljenja koja uzrokuju virusi, bakterije i paraziti. Na osnovu pojave oboljenja kod domaćih životinja dijele na osnovne/temeljne (preporučena aplikacija), sekundarne (opcionalna aplikacija) i nepreporučene vakcine za upotrebu u veterinarskoj medicini.
Osnovne ili temeljne (eng. core) vakcine štite od oboljenja koja su endemična u određenom području sa signifikantnim značajem za javno zdravstvo, visoko su infektivna i/ili dovode do teške kliničke slike i te vakcine su propisane zakonom u državi. Ove vakcine životinje moraju primiti u preporučenim intervalima kako bi se dugotrajno prevenirala oboljenja od globalnog značaja.
Sekundarne vakcine (eng. non-core) su one koje se koriste na osnovu geografskog izlaganja određenom patogenu kao i na osnovu načina života jedinke te na osnovu procjene odnosa između koristi i rizika vakcinacije (da li treba ostaviti životinju nevakcinisanu i osjetljivom za određenog patogena ili rizikovati pojavu određenih sporednih efekata nakon vakcinacije naspram benefita zaštite od pojave infekcije). Nepreporučene vakcine su vakcine kod kojih postoji vrlo malo naučnih dokaza o efikasnosti.
Doktori veterinarske medicine bi trebali koristiti efektivne vakcine licencirane od strane regulatornih vlasti i potrebno ih je koristiti u skladu sa uputstvima. Vakcine se ne bi trebale koristiti ukoliko specifično oboljenje nije dijagnosticirano ili ukoliko veterinar nije svjestan prisustva bolesti u području, jer je inače teško utvrditi benefite i rizike vakcinacije.
| PRINCIPI VAKCINACIJE |
|---|
|
Vakcinacija je medicinska procedura i odluku o tome koju vakcinu aplicirati pojedinačnoj životinji ili krdu treba da se zasniva na osnovu saznanja o riziku od pojave oboljenja na lokalnom nivou. Životinje ne zahtijevaju nužno svaku vakcinu. |
|
U skladu sa konceptom da se vakcine dijele na temeljne i sekundarne, temeljne vakcine su one koje svaka životinjska vrsta treba da primi jer je infektivno oboljenje od kojeg štiti široko rasprostranjeno i dovodi do signifikantnog morbiditeta i mortaliteta. Sve životinje ne trebaju primiti sekundarne vakcine koje štite životinje od oboljenja kojima nisu izložene zbog načina držanja ili geografske lokacije. |
|
Vakcine se trebaju aplicirati u što većem broju u krdu ili populaciji životinja u određenom prostoru. Ovo se odnosi na koncept ”imuniteta krda” gdje određeni nivo vakcinalne zaštite reducira vjerovatnoću epidemije oboljenja. Postotak ukupne vakcinacije populacije da bi se postigao imunitet krda se razlikuje u zavisnosti od oboljenja. Kada zastupljenost ukupne vakcinacije opadne ispod ovog nivoa, infektivno oboljenje se može opet pojaviti. |
|
Maternalna antitijela (eng. maternally derived antibody-MDA) mogu interferirati sa mogućnošću mladih životinja da odgovore na većinu dostupnih vakcina. Mlade životinje stoga zahtijevaju seriju imunizacija koju prate dodatne ”booster” doze koje se daju 12 mjeseci nakon prvobitne vakcinacije ili sa starošću od 12 mjeseci. |
|
Vakcine se ne bi trebale aplicirati životinjama ukoliko su bolesne ili imunosuprimirane. Optimalan vakcinalni odgovor zahtijeva kompetentan imuni sistem. |
|
Revakcinacija odraslih životinja ovisi od licenciranog ”trajanja imuniteta” (eng. duration of immunity- DOI) vakcine. DOI je termin koji se koristi za opisivanje dužine vremena nakon vakcinacije za koje se smatra da životinja posjeduje imunitet protiv određenog oboljenja. Većina licenciranih vakcina, na osnovu provedenih studija, prikazuju minimalni u odnosu na maksimalni DOI. Na primjer, većina vakcina protiv virusnih infekcija kod kućnih ljubimaca prikazuje minimalni DOI od 3 do 4 godine dok u stvarnosti ovi produkti pružaju znatno dužu zaštitu (neki i doživotno). Stoga, vakcinacija odraslih životinja bi se trebala zasnivati na osnovu zakonskih regulativa (programi, naredbe), trenutnih najboljih praktičnih vodiča i kvaliteta vakcine. |
|
Vakcine bi se trebale aplicirati gravidnim životinjama samo onda kada je procedura podržana od strane proizvođača. Ukoliko se vakcina nepravilno koristi, može doći do abortusa ili teratogenih efekata. Također neke vakcine je indicirano koristiti tokom graviditeta jer osiguravaju visok titar zaštitinih antitijela u kolostrumu. |
|
Odluka o tome koju vakcinu je potrebno aplicirati bi trebala biti donijeta konsultacijom između doktora veterinarske medicine i klijenta. |
|
Uvijek pročitati i razumjeti podatke o vakcini i pratiti uputstvo za upotrebu. |
|
Potrebno je napraviti zabilješke o vakcinama koje su aplicirane životinjama (uključujući serijski broj i mjesto aplikacije). Potrebno je posmatrati životinje na sporedne efekte vakcinacije i o tome obavijestiti odgovaraćuje regulatorne nivoe vlasti. |
KUĆNI LJUBIMCI
Mačke i psi imaju endoteliohorijalni tip placente koja predstavlja relativno nepenetrabilnu barijeru za in utero transfer maternalnih imunoglobulina. Manje količine imunoglobulina klase G (IgG) mogu proći ovu barijeru tako da novorođeni kučići i mačići imaju serumske koncentracije IgG otprilike 5% količine odrasle jedinke. U prvih 24h nakon porođaja, odnosno u prvih 24h (kučići) i 16h (mačići), mladunčadi moraju ingestirati kolostrum koji obezbjeđuje pasivno stečenu imunsku zaštitu (pasivni prirodni imunitet) tokom neonatalnog perioda. Period kada novorođenčadi postaju imunokompetentna (sposobne da razviju imuni odgovor) je između 6-12 sedmica starosti, kada se preporučuje da se aplicira i prva doza vakcine protiv zaraznih bolesti (odnosno 42 dana starosti). Postoje u vakcine koje se mogu dati sa 28 dana starosti kod štenadi (protiv štenećaka i parvoviroze), a nakon koje slijedi revakcinacija sa 42 dana starosti DHLPP vakcinom.
Temeljne vakcine kod pasa se koriste u svrhu prevencije sljedećih oboljenja: štenećak, hepatitis, parvoviroza i bjesnilo. Temeljna vakcinacija kod mački uključuje aplikaciju vakcina protiv: panleukopenije, kalciviroze i felinog rinotraheitisa, dok je vakcinu protiv bjesnila preporučeno dati.
VAŽNO!
Svi psi stariji od tri mjeseca moraju biti vakcinisani protiv bjesnila i biti u periodu imuniteta u skladu sa odredbama Pravilnika o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnila kod životinja (“Službeni glasnik BiH”, broj 74/19) i drugim propisima kojima je regulisana ova oblast.
Pas koji tokom godine dostigne starost od tri mjeseca mora biti vakcinisan u roku od 14 dana, a pas koji je nabavljen, a nije vakcinisan, u roku od 14 dana od dana nabavke.
PREPORUKA!
Prema odredbama Pravilnika o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnila kod životinja (“Službeni glasnik BiH”, broj 74/19) preporučuje se vakcinacija mačaka protiv bjesnila.
Za vakcinaciju se može koristiti samo inaktivirana registrirana vakcina sa ćelijskih kultura ili embrioniranih jaja, pripremljena od visokoimunogenih sojeva virusa bjesnila.
PREŽIVARI
Placenta kod preživara (sindesmohorijalni tip) potpuno prevenira in utero transfer imunoglobulina (antitijela) iz krvi majke u krv fetusa. Kao rezultat toga, ove vrste se rađaju agamaglobulinemične (bez prisustva imunoglobulina u krvi) i ovise od ingestije kolostruma koji je bogat sa imunoglobulinima. Specijalizirane epitelne ćelije u jejunumu i ileumu apsorbiraju antitijela pinocitozom. Ove se ćelije zamjenjuju ubrzo nakon poroda sa normalnim intestinalnim epitelnim ćelijama i apsorpcija imunoglobulina se završava nakon 24h od poroda. Stoga, neophodno je da novorođenče primi odgovarajuću dozu kolostruma u prvih 6 sati života.
Standardni programi vakcinacije za preživare ne postoje, izuzetak predstavljaju naredbe regulatornih nivoa vlasti (u Bosni i Hercegovini u 2023. godini to je vakcinacija goveda i ovaca protiv antraksa u antraksnim distriktima i vakcinacija ovaca i koza protiv bruceloze malih preživara). Svaka pojedinačna situacija, odnosno vakcinacija krda ili stada zahtijeva evaluaciju (osim kada je u pitanju naredba regulatornih nivoa vlasti) koja se zasniva na sljedećim kriterijima: riziku od pojave oboljenja (predviđenog izlaganja patogenu, stanju okoline, geografskim faktorima, stresu usljed transporta/držanja, prisustvu vektora, starosti, produktivnom status, tipu i spolu), posljedicama oboljenja (morbiditet/mortalitet, zoonotski potencijal, dobrobit životinje), predviđanju efekta odabranog vakcinalnog produkta kada se koristi na preporučeni način, sigurnost: potencijal za sporedne efekte vakcine, ekonomska isplativnost: troškovi imunizacije (vrijeme, radna snaga, troškovi vakcinacije) naspram potencijalnih troškova oboljenja (troškovi morbiditeta, mortaliteta, smanjena dobrobit životinje, gubici produkcije i/ili restrikcije kretanja), uvozne i izvozne regulacije.
| Prema Progamu mjera zdravstvene zaštite životinja i njihovog provođenja za 2023. godinu, a koji se donosi na osnovu člana 10. stav 7. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 34/02), Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, u saradnji sa nadležnim tijelima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine vrši se: |
|---|
|
Vakcinacija goveda protiv bedrenice/antraksa: |
|
Vakcinacija ovaca i koza protiv bedrenice/antraksa: |
|
Vakcinacija ovaca i koza protiv bruceloze malih preživara: |
Temeljne vakcine za goveda (mliječna i tovna) i ovce prema većini vakcinalnih vodiča za preživare:
| MLIJEČNA GOVEDA |
|---|
|
Bovina virusna dijareja (BVD); |
| TOVNA GOVEDA |
|---|
|
Dojilje: |
| OVCE |
|---|
|
Klostridijalna oboljenja, |
Sekundarne vakcine za goveda (mliječna i tovna) i ovce prema većini vakcinalnih vodiča za preživare:
| MLIJEČNA GOVEDA |
|---|
|
Salmoneloza; |
| TOVNA GOVEDA |
|---|
|
Dojilje: |
| OVCE |
|---|
|
Kontagiozni ektim, |
KONJI
Kao i kod preživara, tako i kod konja zbog tipa placente (epiteliohorijalni tip), ždrijebadi se rađaju bez prisustva antitijela u krvi (agamaglobulinemični) te je neophodno da konzumiraju kolostrum u prvih 12-24h nakon rođenja.
Prema Američkoj asocijaciji ekvinih praktičara temeljne vakcine se daju protiv sljedećih oboljenja: istočni (EEE) i zapadni (WEE) ekvini encefalomijelitis, rabies, West Nile virus (WNV) i tetanus. Sekundarne vakcine se daju protiv sljedećih oboljenja: antraks, botulizam, leptospiroza, ždrebećak, potomak oboljenje konja, ekvinog herpesvirusa (EHV-1 i EHV-4), ekvinog arteritisa (EVA), influenze konja i rotavirusnih infekcija.
Maternalni imunitet kod kućnih ljubimaca, preživara i konja ovisi od nivoa antitijela u kolostrumu majke. Maternalna antitijela čak i u manjem titru mogu efektivno blokirati imuni odgovor kod teladi i ždrijebadi, tako da prijevremena vakcinacija može biti neefektivna. Efektivan odgovor na vakcinaciju raste progresivno nakon prvih 6 mjeseci života. Sigurno pravilo je da teladi i ždrijebadi ne bi trebala biti vakcinisana ranije od tri do četiri mjeseca starosti (za većinu oboljenja) koju potom prate jedna ili dvije revakcinacije u četverosedmičnom intervalu. Kada su u pitanju mali preživari, oni ne bi trebali biti vakcinisani prije 2-3 mjeseca starosti, odnosno prije odbića od dojenja. Tačan vodič vakcinacije zavisi od korištene vakcine i vrste životinje. Životinje vakcinisane ranije od šest mjeseci starosti bi trebalo uvijek revakcinisati nakon šest mjeseci ili nakon odbića kako bi se osigurala potpuna zaštita.
Izvori:
- Knight-Jones TDJ, Edmond K, Gubbins S and Paton DJ. 2014. Veterinary and human vaccine evaluation methods. Proc R Soc B Biol Sci, 281(1784). doi: 10.1098/rspb.2013.2839
- Day MJ, Horzinek MC, Schultz RD and Squires RA. 2016. Guidelines for the Vaccination of dogs and Cats. Journal of Small Animal Practice 57. WSAVA.
- Daj MJ and Schultz RD. 2014. Veterinary Immunology – Principles and Practice. Second edition. Taylor & Francis Group, LLC
- Tizzard IR. 2021. Vaccines for Veterinarians. Elsevier Inc.
- Bassert JM. 2018. McCurnin’s Clinical Textbook for Veterinary Technicians. Ninth Edition. Elsevier.
- Day MJ. 2009. Neonatal Immunity. World Small Animal Veterinary Association World Congress Proceedings, 2009
- Henry J, Lovatt F. 2022. Livestock Vaccination Guideline for dairy, beef, and sheep sectors. NOAH Supporting the future of animal health
- American Association of Bovine Practitioners. 2021. AABP VACCINATION GUIDELINES
- American Association of Equine Practitioners. 2020. Vaccination Guidelines. https://aaep.org/guidelines/vaccination-guidelines
- Bedenice D. 2022. Failure of Transfer of Passive Immunity in Large Animals. MSD Veterinary Manual. https://www.msdvetmanual.com/management-and-nutrition/management-of-the-neonate/failure-of-transfer-of-passive-immunity-in-large-animals